Srijeda, 11.02.2015.g.

Čitajući knjigu Svetog Franje Saleškog  FILOTEA, posebno me dodirnulo

jedno poglavlje pod nazivom  O  PRAVOM  PRIJATELJSTVU.

KAKO  JE  PREKRASNO  TAJ  DRAGI  SVETAC  OPISAO  JOŠ  PRIJE

400  GODINA  ŠTO  JE  TO  PRAVO  PRIJATELJSTVO!

I  ČITAJUĆI  TE  NJEGOVE  MISLI,  OSJETIO  SAM  PREKRASNU

RADOST  KADA  SAM  SHVATIO  KOLIKO  DIVNIH  I  PREKRASNIH

PRIJATELJA,  DUHOVNIH  PRIJATELJA,  PRIJATELJ  U  GOSPODINU,

IMAM!

O  MOJ  LJUBLJENI  BOŽE,  KOLIKO  SI  MI  SAMO  DAO  PRAVIH

PRIJATELJA!

I svi će se oni prepoznati i pronaći u ovim prekrasnim rečenicama Svetog

Franje Saleškog.

I znat će da sam ja njihov  PRAVI  PRIJATELJ.

I oni će to osjetiti prema meni.

Jer za neke te drage osobe koje sam ''upoznao'' preko ovog  DUHOVNOG

DNEVNIKA, imam osjećaj kao da ih poznajem godinama.

I  ONI  MENI  I  JA  NJIMA  DALI  SMO  SVE  ŠTO  SMO  MOGLI.  I

NAJINTIMNIJE  DIJELOVE  NAŠIH  DUŠA,  SRDACA  I  MISLI!

I sve do sada, dok nisam pročitao te prekrasne misli dragog sveca  O

PRAVOM  PRIJATELJSTVU,  PRIJATELJSTVU  U  GOSPODINU  BOGA,

nisam ih zvao niti smatrao nekim svojim prijateljima.

A  TAKO  SU  MI  DRAGI  BILI!

No, ja sam bio ograničen, koje li zablude, na ono izvanjsko. Da ih

nikad nisam vidio, da ih fizički ne poznajem. A  KAKO  JE  TO

NEPOTREBNO  ZA  PRAVO  PRIJATELJSTVO!

JER  KADA  SI  NEKOME  PRIJATELJ  ZATO  JER  SI  ODLUČIO  U

SVOJEM  ŽIVOTU  GOSPODINA  BOGA  STAVITI  NA  PRVO  MJESTO,

I  ZATO  JER  JE  I  TAJ  DRUGI  TO  ODLUČIO,  NEMA  ČVRŠĆE  VEZE

IZMEĐU  DVIJE  OSOBE,  DVA  BOŽJA  STVORENJA.

JER  I  JA  I  TA  DRUGA  OSOBA  IMAMO  ZAJEDNIČKOG

PRIJATELJA,  NERASKIDIVU  VEZU  KOJA  NAS  SPAJA,  GOSPODINA

BOGA  TROJEDINOG,  LJUBLJENOG.

A tu su onda i one prekrasne  ZAPOVIJEDI  LJUBAVI  po kojima onda

nastojimo živjeti i svakodnevno se borimo da u tome rastemo.

ZATO  SVIMA  VAMA,  MOJIM  PRAVIM  PRIJATELJIMA,  KOJI  STE  SA

MNOM  KONTAKTIRALI  RADI  GOSPODINA  BOGA  KOJI  NAS  JE

POVEZAO,  POKLANJAM  OVE  PREKRASNE  MISLI  DRAGOG  SVECA,

FRANJE  SALEŠKOG,  DA  UČVRSTE  NAŠA  PRIJATELJSTVA.

JER  ZNAM,  DA  ĆEMO  JEDNI  DRUGE  STALNO  NOSITI  U  SRCU  I

DUŠI  I  MOLITI  JEDNI  ZA  DRUGE.

Zato nije ni čudno što se često sjetim, ''dođu'' mi u misli, mnogi od vas. I

onda se pomolim kratko za svakog onog koji mi tako ''dođe'' u srce i

misli.

SADA  ZNAM  I  ZAŠTO.  JER  STE  MOJI  PRAVI  PRIJATELJI  I  TO

JE  NAJMANJE  ŠTO  MOGU  ZA  VAS  UČINITI.

TAKO  SAM  RADOSTAN  OD  POMISLI  KOLIKO  PRAVIH  PRIJATELJA

IMAM!

RADI  TEBE,  MOJ  LJUBLJENI  GOSPODINE,  RADI  TEBE  I  TVOJE

LJUBAVI  …

PONIZNO  TE  MOLIM,  MOJ  LJUBLJENI  GOSPODINE,  BLAGOSLOVI

SVE  MOJE  PRAVE  PRIJATELJE!

JER  TI  SI  MI  IH  DAO.

Evo i tog prekrasnog poglavlja:

''O  PRAVOM  PRIJATELJSTVU

Svakom čovjeku, Filotea, iskazuj ljubav, veliku i iskrenu, ali prijateljstvo

sklapaj samo s onima s kojima možeš razmjenjivati kreposne stvari; a što

uzvišenije budu kreposti, to će i prijateljstvo biti savršenije. Bude li se

vaše prijateljstvo temeljilo na razmjeni spoznaja s područja znanosti, ono

će svakako biti vrlo pohvalno; a bit će to još više ako mu u središtu budu

kreposti kao razboritost, samozatajnost, jakost i pravednost.

Ako je pak u žarištu vašeg prijateljstva međusobno poticanje na

ljubav, pobožnost, kršćansku savršenost, Bože, kako li će ono

dragocjeno biti!

Bit će izvrsno jer od boga dolazi i Bogu smjera, jer vas sam Bog

u njemu povezuje, i vječno će u Bogu trajati.

O, kako je lijepo ljubiti na zemlji onako kako se na nebu ljubi, i

naučiti se milovanju na ovome svijetu onako kako ćemo to

navijeke činiti na onom!

Ne govorim ovdje o ljubavi koju smo dužni iskazivati svakom čovjeku;

govorim o onoj duhovnoj, po kojoj dvije ili više duša međusobno

razmjenjuju pobožnost, duhovna čuvstva i u duhu postaju jedno.

S pravom takve duše mogu pjevati: O, kako je dobro i lijepo kad braća

skupa stanuju Ps 132,1

Da, jer dragocjena pomast pobožnosti uzajamno, bez prestanka, kaplje iz

jednog srca u drugo, pa možemo reći da je Bog na ovo prijateljstvo

prosuo svoj blagoslov i udahnuo mu život za sve vjekove vjekova.

Prema ovome, sva mi se druga prijateljstva čine njegovom pukom

sjenom; a njihove veze kao da su lanci od stakla ili crnog jantara

usporede li se sa vezama svete pobožnosti od suhog zlata.

Kad svojom voljom sklapaš prijateljstva, sklapaj samo takva; no, ne

raskidaj i ne preziri ona koja moraš njegovati po prirodi ili zbog ranijih

obveza, kao što se su prijateljstvo s roditeljima, rođacima,

dobročiniteljima, susjedima i drugima; govorim samo o prijateljstvima

koja sama odabireš i svojom voljom sklapaš.

Mnogi će ti možda reći kako nije dobro vezivati se bilo kakvim

sklonostima ili prijateljstvom, jer to obuzima srce, odvlači duh, zauzdava

volju: no, varaju se kat te tako savjetuju; čitali su, naime, u spisima

mnogih svetaca i pobožnih pisaca da osobita prijateljstva i posebne

sklonosti nemjerljivo štete redovnicima; smatraju stoga da to vrijedi i za

ostali svijet, no nije baš tako. Dakako, u dobrom uređenom samostanu

svi teže prema pobožnostima kao zajedničkoj svrsi pa nisu ni poželjni neki

posebni prijateljski odnosi, možda zbog bojazni da se, tražeći u

posebnom ono što je zajedničko, ne bi s posebnosti skrenulo u podjelu;

međutim, kad je riječ o onima koji žive među svjetovnjacima, a prigrle

pravu krepost, nužno je da se oni spoje u svetoj pobožnosti, jer se u njoj

međusobno hrabre, pomažu i potiču na dobro.

I kao što se ne moraju držati za ruke oni koji idu ravnicom, nego se

moraju pridržavati oni koji idu strmim i skliskim putem, da bi išli

sigurnije, tako nisu posebna prijateljstva potrebna redovnicima, nego

onima koji žive u svijetu pa moraju jedni drugima pritjecati u pomoć da

lakše savladaju stranputice koje su pred njima.

U svijetu ne djeluju svi s istim ciljem niti su iste ćudi; potrebno je, dakle,

izdvojiti se i sklapati prijateljstva prema vlastitoj težnji i sklonosti; i

ovakva je posebnost, dakako, određena pristranost; no, ta je pristranost

sveta, jer ne čini nikakve podjele osim one između dobra i zla,

razdvajajući koze od ovaca, pčele od osa, a takva je podjela nužna.

Sasvim je sigurno da je Gospodin nježno i osobito prijateljski ljubio

svetog Ivana, Lazara, Martu, Magdalenu; o tome i Pismo svjedoči.

Poznato je da je sveti Petar posebno volio svetog Marka i svetu Petronilu,

a sveti Pavao svog Timoteja i svetu Teklu.

Sveti Grgur Nazijanski nebrojeno se puta ponosio silnim prijateljstvom

koje ga je vezivalo s velikim svetim Bazilijem, a opisuje ga ovako:  ''Činilo

se da je kod nas jedna duša u dva tijela. Premda ne smijemo vjerovati

onima koji govore da je sve u svemu, ipak, vjeruj da smo nas oba bili u

jednom i jedan u drugom; i samo nam je jedno bilo važno: njegovati

krepost, i sve svoje životne planove usmjeriti prema nadi u život budućeg

vijeka; tako smo svijet smrtnosti napustili i prije same smrti.''

Sveti Augustin svjedoči kako je sveti Ambrozije posebno volio svetu

Moniku zbog rijetkih kreposti koje je u njoj vidio, a i ona je voljela njega

kao Božjeg anđela.

No, zašto da ti i dalje govorim o nečemu što je toliko jasno. Sveti

Jeronim, sveti Augustin, sveti Grgur, sveti Bernard i svi najveći sluge Božji

imali su svoja posebna prijateljstva koja ni u kojoj mjeri nisu utjecala na

njihovo svekoliko savršenstvo. Sveti Pavao, osuđujući nerede koje su

izazvali Gentili (pogani), optužuje ih da su ljudi bez osjećaja, to jest da ni

s kim nisu u prijateljstvu.

Sveti Tom, kao uostalom i svi pravi filozofi, priznaje da je prijateljstvo

krepost: on, dakako, govori o posebnom prijateljstvu, jer, kako kaže,

pravo se prijateljstvo ne može protezati na više osoba,

Savršenstvo dakle nije u tome da nemamo prijateljstva nego u tome da

imamo samo ono dobro, sveto i blagoslovljeno.''

DOBRO,  SVETO  I  BLAGOSLOVLJENO

PRIJATELJSTVO…

TAKO  JA,  PO  GOSPODINU  I  NJEGOVOJ

SVETOJ  VOLJI,  OSJEĆAM  PREMA

MNOGIMA  OD  VAS  KOJI  STE  SA  MNOM,

I  JA  S  VAMA,  PODIJELILI  SVOJE

OSJEĆAJE,  PROBLEME,  DILEME,

STRAHOVE,  GRIJEHE,  RADOSTI,

SLABOSTI.

A  NAD  NAŠIM  JE  ODNOSIMA,  I  U

NAŠIM  ODNOSIMA,  UVIJEK  BIO,  NA

PRVOM  MJESTU,  GOSPODIN  BOG.

TROJEDINI,  LJUBLJENI,  SVEMOGUĆI

BOG.  OTAC,  SIN  I  DUH  SVETI.

BESKRAJNO  TI  HVALA  MOJ  LJUBLJENI

BOŽE  NA  PREKRASNIM,  PRAVIM,

DUHOVNIM   PRIJATELJIMA!

BLAGOSLOVI  IH  I  BUDI  IM  MILOSTIV

U  SVEMU,  KAKO  BI  JEDNOG  DANA  OVA

NAŠA  PRAVA  PRIJATELJSTVA  MOGLI

NASTAVITI  U  TVOJEM  KRALJEVSTVU.

SVET  I  PRESVET  MOJ  TROJEDINI,

LJUBLJENI  BOŽE:  OČE,  SINE  I  DUŠE  SVETI.

JER  TI  SI  JEDINI  BOG  U  SVE  VIJEKE

VJEKOVA.