
Vaša svjedočanstva i duhovni poticaji - u audio obradi
Svjedočanstvo o obraćenju
Hudoletnjak Ivana
Svjedočanstvo o obraćenju kćeri i oca,
Petre i Ivana
Svjedočanstvo o otvorenosti životu obitelji Adanić
| ''ŽIVIM BEZ SUPRUGA, ALI ITEKAKO GA IMAM ...'' |
|
|
|
Srijeda, 04.03.2015.g.
U nedjelju na misi sam dobio poticaj od mojeg LJUBLJENOG GOSPODINA da nastavim sa pripremom prijedloga mojih knjiga. Prve dvije sam uvezao i već uvelike podijelio onima za koje sam mislio da bi im mogle nešto značiti. A u nedjelju me Gospodin potaknuo i na pripremu treće: ''DUHOVNI DNEVNIK Borba za obitelj''
Kakva me samo radost obuzela kada sam ''dobio'' ove misli!
BORBA ZA OBITELJ! KAKO JE TO SAMO VAŽNO GOSPODINU!
JER AKO SE BORIMO DA OČUVAMO SVOJ CRKVENI BRAK, OBITELJ, BORIMO SE I ZA SPAS SVOJE DUŠE I DUŠE ONIH KOJI ČINE NAŠU OBITELJ.
I TO UZ NEMJERLJIVU POMOĆ CIJELOG DOBROG DUHOVNOG SVIJETA.
I KOLIKO SAMO PREKRASNIH RADOSTI I MIRA NAM NOSI POBJEDA, ILI POBJEDE, U TOJ SVAKODNEVNOJ, CJELOŽIVOTNOJ BORBI.
BOREĆI SE ZA SVOJ BRAK, SVOJU OBITELJ, BORIMO SE I PROTIV ZLOGA I NJEGOVIH ZLIH DUHOVA KOJIMA JE BRAK NEŠTO ŠTO NAJVIŠE MRZE PRI NAMA LJUDIMA.
JER BRAK JE BOŽJA TVOREVINA.
I tako razmišljajući, uopće mi nije bilo čudno što mi je Gospodin u misli i srce poslao upravo ova nadahnuća.
Jučer i danas počeo sam intenzivno raditi na određivanju članaka koji bi mogli činiti sadržaj te nove knjige, na njihovom dorađivanju i slično.
Danas ujutro sam se baš toga zdušno primio. I odjednom dobijem jedan email. Otvorim ga i od radosti mi se lice razvuklo u osmijeh. Jedna draga sestra u vjeri, s kojom sam kroz razmijenio nekoliko maila, poslala mi je jedno svoje prekrasno razmišljanje, svoje svjedočanstvo, O BRAKU KAO BOŽJOJ INSTITUCIJI.
BAŠ SAM BIO RADOSTAN!
Čitajući njezin mail bio sam radostan radi njezine čiste vjere i nade koju ima u Gospodina.
TAKO ČISTA VJERA A KRAJ TOLIKO KUŠNJI!
A jedan odlomak iz njezinog mamila natjerao mi je i suze u oči. KOLIKO VJERE I POUZDANJA U GOSPODINA I NJEGOV BOŽANSKI PLAN ZA NAS LJUDE:
''I zato sam ja danas sigurna da sam poslušala Gospodina kada sam na sudu rekla NE rastavi. Živim bez supruga, ali itekako ga imam, i molim za njega i njegovo obraćenje, ne meni, nego svom Spasitelju, da se vrati na izvor svog života i napije vode žive. Bogu sam posvetila naš brak i čvrsto vjerujem da nas po svojoj volji može obnoviti u zajedništvu. I, da, spremna sam prihvatiti svog supruga, ako mi ga Gospodin dovede…''
''ŽIVIM BEZ SUPRUGA, ALI ITEKAKO GA IMAM…''
BOŽE MOJ LJUBLJENI, KOLIKO JE U OVIM RIJEČIMA LJUBAVI I VJERE!
Evo njezinog maila:
''Dragi Ivane.
Pratim tvoje stranice, a posebno me nekako dotaknu promišljanja i stavovi na temu braka, pa kako sam i sama proživjela rastavu, želim iznijeti neke spoznaje o braku koje sam dobila od našeg Ljubljenog i Milosrdnog Gospodina, prolazeći kroz to mučno razdoblje svog života, ali i živeći posljedice.
Kako sam samo griješila gledajući na brak kao neku ljudsku tvorevinu, koje li zablude nas ljudi...
Brak je jedno od prvih Božjih djela i zato posebno i sveto.
To je posvećena zajednica u troje – muškarac i žena u zajedništvu sa Bogom. Zajednica posvećena krvlju Kristovom u koju mi, kršćani, stupamo u slobodi svoje volje, izgovarajući veliki zavjet:
„Ljubit ću te i poštivati, u dobri i zlu, u zdravlju i bolesti, u sve dane života svoga, dok nas smrt ne rastavi...“
i pri tom se zaklinjući riječima:
„...tako mi pomogao Bog, Blažena Djevica Marija i svi sveci Božji.“
Na te riječi, naš Bog, silazi u zajedništvo muškarca i žene i od njih dvoje čini Čovjeka.
Za taj brak, za to zajedništvo, naš Gospodin je Svoju Krv prolio, i kakvo opravdanje možemo imati pred njim za bijeg!?
Od kud nam pravo na bilo kojoj križnoj postaji našeg života, jer brak i jest ljubav po križem, od kud nam, dakle, pravo tjerati našeg Boga kao neželjena gosta, jer rastavom, bilo da je sami želimo ili pristajemo na nju, mi tjeramo Boga iz našeg života!?
Na kakav to život pristajemo i što očekujemo poslije!?
Slažem se s tobom, dragi brate, za brak se isplati boriti....
Svi u životu imamo poslanje, činimo jednu kariku u savršenom Božjem planu, i ako to ne učinimo ili propustimo učiniti, nitko to više poslije nas ne može ispraviti, jedan dio savršenog Božjeg plana zauvijek ostaje nedovršen.
Tako i kršćanin koji živi u braku, mora ustrajati u toj ljubavi pod križem.
Istina, ne treba pri tom ugrožavati vlastiti život, ali možemo nastaviti ljubiti pod križem (baš poput Isusa), i u srcu reći NE rastavi.
Gospodine, Ti koji si došao izmiriti čovjeka sa svojim Bogom, stani između svakog muža i žene, izmiri ih u zajedništvu s tobom i obnovi snagom svoje ljubavi. Snaga svetog Sakramenta ženidbe zapečaćena je tvojom Presvetom krvlju na križu. Neka se Tvoja Pobjeda kroz taj sakrament očituje u svakom braku kojeg nagriza zloduh razdora i rastave.
izrečenih zavjeta pred cijelim Nebom i Crkvom ovdje na zemlji, da se vjernosti učimo od Tebe, koji si u njoj postojan od samog početka.
brakovima, da pritisnuti križem života bez Tvog blagoslova, spoznaju težinu grijeha koji ih je zaveo.
Da, nije lako živjeti u samoći, nositi se s ranom odbačenosti od bračnog druga.
sebičnost.
mene dostojan..."
da ne padaju u zamku zloga. Samo je jedan, pred Bogom, zakonit brak, a to je onaj sklopljen sakramentom ženidbe. Svaki drugi, treći,..peti je lažan.
strašnim grijehom koji uništava Božje djelo,a to je Brak (muškarac i žena).
kršćanima, koji šutke prihvaćamo i toleriramo takva ponašanja, čak ih i sami činimo.
ugrizla i onog koji se druži sa divljim zvijerima?"
I zato sam ja danas sigurna da sam poslušala Gospodina kada sam na sudu rekla NE rastavi. Živim bez supruga, ali itekako ga imam, i molim za njega i njegovo obraćenje, ne meni, nego svom Spasitelju, da se vrati na izvor svog života i napije vode žive. Bogu sam posvetila naš brak i čvrsto vjerujem da nas po svojoj volji može obnoviti u zajedništvu. I, da, spremna sam prihvatiti svog supruga, ako mi ga Gospodin dovede.
Eto, neka ova promišljanja i spoznaje o braku i bračnom zajedništvu u Kristu, našem Gospodinu, budu na korist svima koji prolaze kroz dolinu suza u svojim brakovima, i neka se hrabre Riječima iz psalma „... i da mi je dolinom smrti proći zla se ne bojim, jer Ti si ; Bože, sa mnom, Tvoj štap i palica Tvoja utjeha su meni...“
Bog s tobom.''
Eto, teško se ovom svjedočanstvu može nešto za dodati. Možda samo o tome da Božji plan nikad ne ostane neispunjen. Uvijek se ispuni. Samo je pitanje da li smo mi u tome učestvovali ili smo to odbili pa je Gospodin koristio druge pute da se oni ispuni.
Uglavnom, kraj ovakvih svjedočanstava meni uvijek idu suze. SUZE RADOSNICE.
KADA VIDIM KOLIKU VJERU NOSI NEKI LJUDI OKO MENE U SVOJIM SRCIMA I DUŠAMA.
A izvana se na toj dragoj sestri to sigurno ne vidi. I drugi je sigurno žale.
O, ja ju ne žalim. Ja sam tako radostan radi nje!
Jer ona svojom vjerom i ljubavlju spašava svoju dušu i duše drugih ljudi oko sebe. Gdje mnogi možda to neće ni znati.
A SIGURAN SAM, MOJ LJUBLJENI GOSPODINE, TAKO SAM NEKAKO SIGURAN, DA ĆE TVOJE MILOSRĐE SPASITI OD VJEČNE PROPASTI I DUŠU NJEZINOG MUŽA.
I DA ĆE OPET TA DRAGA SESTRA U VJERI I NJEZIN MUŽ, S KOJIM JE CRKVENO VJENČANA, BITI OPET ZAJEDNO U LJUBAVI.
Da li će to biti već ovdje na zemlji, ne znam.
ALI GORE NA NEBU SIGURNO. U KRALJEVSTVU BOŽJEM.
Zato sam danas cijeli dan nekako radostan i miran.
Za to je zaslužna ta prekrasna vjera u ljubav te drage sestre u vjeri.
BESKRAJNO TI HVALA GOSPODINE ZA
TU DRAGU SESTRU U VJERI!
BLAGOSLOVI NJU I NJEZINE MOLITVE!
I MOLIM TE DA TVOJE BOŽJE
MILOSRĐE PODARI OBILJE PLODOVA
PO NJEZINIM MOLITVAMA!
JER TI SI JEDINI SVET, TI SI JEDINI
GOSPODIN, TI SI JEDINI SVEVIŠNJI,
TROJEDINI, LJUBLJENI BOG: OTAC, SIN I
DUH SVETI.
SVET I PRESVET U SVE VIJEKE VJEKOVA.
SVETA MARIJO I SVETI JOSIPE MOLITE ZA
OČUVANJE NAŠIH BRAKOVA!
|


