Srijeda, 25.11.2015.g.

Već mi neko vrijeme razmišljam o tome zašto mnogi kršćani, katolici i svi

drugi, tako teško prihvaćaju  KRIŽ.

KRIŽ  SVOJIH  ŽIVOTA,  KRIŽ  SVOJIH   TRPLJENJA,  KRIŽ  KAO

OSNOV  KRŠĆANSKOG  ŽIVOTA.

KRIŽ  KOJI  ZNAČIN  DA  PRIHVAĆAMO  I  IZVRŠAVAMO  BOŽJE

ZAPOVIJEDI.

Nekako bi  većina njih htjela da im netko makne taj križ. Da im crkva i

Gospodin Isus, u koga vjeruju ili u koga žele vjerovati, nekako olakšaju i

maknu kušnje i trpljenje.

Posebno u zadnje vrijeme dobivam spoznaje o tome kako nam  SNAGA

NAŠE  KATOLIČKE  CRKVE,  POSEBNO  NA  ZAPADU,  KOPNI  I  PADA

JER  KRŠĆANI  NISU  SPREMNI  NOSITI  TEŠKE  KRIŽEVE  SVOJIH

ŽIVOTA.

NISU  SPREMNI  BITI  PONIZNI,  STRPLJIVI,  NISU  SPREMNI

BEZUVJETNO  LJUBITI.

Kod protestanata je to jako izraženo. Nemaju svijesti o

grijesima, važnosti ispovijedi, rastavama i ponovnim

ženidbama, o prekomjernosti materijalnih stvari koje

posjeduju, o opasnosti časti i vlasti, itd.

SAMO  STRAHOVITO  OPASNI  ''JA  PA  JA''.

A to sve više primjećujem u svojoj katoličkoj crkvi. I na mnogim dragim

ljudima koje mi Gospodin šalje na moj životni put.

RIJETKI  SU  ONI  KOJI  ŽELE  TRPJETI.

RIJETKA  JE  PONIZNOST  I  BEZUVJETNA  LJUBAV.

RIJETKO  JE  PRAŠTANJE.

RIJETKA  JE  ISTINA  U  SVOJOJ  PUNINI  I  ČISTOĆI.

RIJETKI  SU  ONI  KOJI  NOSE  SVOJE  KRIŽEVE  U  PONIZNOSTI

I  TIŠINI.

KAKO  KOD  VJERNIKA  TAKO  I  KOD  SVEĆENIKA.

SVE  JE  PUNO  OHOLOSTI,  TAŠTINE,  LICEMJERJA,

OGOVARANJA,  OSUĐIVANJA,  LAŽI  …

I tu onda zli i njegovi zli duhovi čine što hoće i kako hoće.

Nisam ni ja puno bolji. Jer često padam u kojekakve grijehe. I često me

zli ili koji od njegovih zlih duhova uhvati nespremnog. Sagriješim,

padnem …

ALI,  VOLIM  NOSITI  SVOJ  KRIŽ.

TRUDIM  SE  PONOVNO  USTATI  I  BORITI  SE.

KRIŽ  MI  JE  TEŽAK  JER  SAM  NA  NJEGA  NATOVARIO  PUNO

SVOJIH  GRIJEHA  IZ  PROTEKLOG  ŽIVOTA.  I  ONE  KOJE

SVAKODNEVNO  ČINIM.

NARUŠENI  ODNOSI  IZ  PROŠLOSTI  SA  SUPRUGOM,  DJECOM  …

TEŠKO  JE  TO  PONEKAD  NOSITI.

GODINE  BEZ  POSLA  …

BORBA  ZA  EGZISTENCIJU,  MATERIJALNU  I  DUHOVNU.

Ali, ono što me čini radosnim u svemu tome, što mi daje snagu,

mir i radost,  JE  UPRAVO  MOJE  PRIHVAĆANJE  KRIŽA.  KRIŽA

MOJEG  ŽIVOTA.

Kada me pogodi neki odnos sa mojim dragim članovima obitelji, koje

sam prije jako povrijedio a oni nisu još to uspjeli oprostiti i ostaviti iza

sebe, ja se samo sjetim što sam sve njima učinio prije. Pa si samo kažem:

''Ivica, zaslužio si to.'' I dođe mir u moje srce. Jer znam da je to moj križ,

MOJI  GRIJESI,  KOJE  SAM  JA  UČINIO,  i da moram nositi dalje.

I  ČVRSTO  OSJEĆAM  DA  JE  GOSPODIN  ISUS  TU  NEGDJE

KRAJ  MENE.  JER  SAM  ODLUČIO  STRPLJIVO  NOSITI  SVOJ

KRIŽ.  KAO  ON  NEKAD.

Kada stalno očekujem da se nešto pokrene oko mojeg posla, ja sam sebi

priznam da imam svaki dan dovoljno za život, i piti i jesti i gdje stanovati.

Sve što mi je potrebno. Pa si mislim; a što bih htio. Živimo u maloj kućici

i željeli bi se preseliti u veću. Pa bit će kada će biti Gospodinova volja.

Ovo sadašnje stanje je posljedica upravo naše obiteljske oholosti, koje

nekad nismo bili ni svjesni. I za ovo sve što nam se dogodilo, moram biti

samo zahvalni Gospodinu Isusu jer smo tako uspjeli zaustaviti naš put u

VJEČNU  PROPAST.  OTKRILI  SMO  GOSPODINA  ISUSA.

I  TADA  PONOVNO  OSJETIM  DUBOKI  MIR  I  RADOST.  JER

GOSPODIN  ISUS  JE  ČVRSTO  UŠAO  U  MOJ  ŽIVOT.  A  PREKO

MENE  I  U  ŽIVOT  MOJE  OBITELJI.

JER  SA  SVAKODNEVNOM  RADOŠĆU  I  MIROM  NOSIM  SVOJ

KRIŽ.  I  ONI  TO  VIDE.  I  MORAJU  SE  MIJENJATI.

JER  GOSPODIN  ISUS  JE  TU.  GDJE  JE  ON,  TU  SU  STALNE

BORBE  I  PROMJENE.  PROTIV  GRIJEHA.

I tako iz dana u dan.

I neki dan, bio je tmuran, ujutro pijem sa suprugom kavu. Imamo tih

raznih problema. I ona svojih. I ja pjevušim.

I pita me ona da zašto sam tako radostan, zašto pjevušim.

A ja se nasmijem i kažem joj da i nemam neki posebni razlog. Pa tu sam

s njom, pijemo kavu, počeo je dan, sve ima neki smisao. Nije ništa

prokomentirala. Vjerojatno me nije ni shvatila.

ALI,  JA  ZNAM  DA  ONAJ  KOJI  PRIHVATI  NOSITI  KRIŽ

SVOJEG  ŽIVOTA  NE  MOŽE  BITI  TUŽAN,  ŽALOSTAN,

NEZADOVOLJAN.

JER  GOSPODIN  ISUS  JE  S  NJIM.  ON  MU  JE  U  SRCU,  DUŠI,

MISLIMA.

ON  MU  JE  RADOST,  MIR,  ISPUNJENJE.

KADA  NOSIŠ  SVOJ  KRIŽ  ŽIVOTA  STRPLJIVO  I  PONIZNO,

TADA  SVE  IMA  SMISAO.

ZA  TEBE.  ZA  GOSPODINA  ISUSA.

JER  SI  PRIHVATIO  VOLJU  BOŽANSKOG  OCA  ZA  SVOJ

ŽIVOT.

TO  JE  PUNINA  OVOZEMALJSKOG  ŽIVOTA.  I  IMAŠ  SVU

DUHOVNU  POMOĆ.

A onda si radostan, lagan, sve ima smisla.

U  TVOJIM  OČIMA.  U  BOŽJIM  OČIMA.

A na ono što će drugi oko tebe misliti, što će činiti, na to ne možeš

utjecati. To nije tvoje. To je njihovo.

I zato me je duboko obradovao jedan prekrasni email od jedne drage

sestre u vjeri koja mi se prvi put javila. I donijela mi puno radosti i snage

svojim emailom i tako mi pomogla da i ja dalje mogu nositi  svoj križ.

U njemu sam prepoznao osobu koja je  ČVRSTO  ODLUČILA

PRIHVATITI  SVOJ  KRIŽ  I  NOSITI  GA  KROZ  SVOJ  ŽIVOT.

NARAVNO,  SAMO  S  GOSPODINOM  ISUSOM  U  SEBI  I  KRAJ  SEBE.

Evo njezinog emaila:

''Dragi brate Ivane….

Želim ti zahvaliti na tvom duhovnom dnevniku, jer mi mnoge

dane ispunjava i nadahnjuje! Kao mlada voćka u vjeri (u ovom

svijetu i ne baš tako mladaJ,iako dovoljno za ispraviti i

promijeniti život prema Božjoj volji u mom životu), upijam sve

što mogu, a na tom putu stalno nailazim i na tebe.

Primjećujem ja kod tebe mnoge stvari, s obzirom da te čitam i

redom i napreskokce, i nasumično… pa vidim da se tvoja vjera

učvršćuje, objašnjava, produbljuje, sve više obasjana svijetlošću

našeg Stvoritelja, a to je najbitnije!

Primjećujem ja tu i poneko lutanje, barem kako mi se sada čini i

kako mi je do sada dano spoznati (jer kako sam kažeš, oholost

je tvoj najveći grijeh).. ali iznad svega silnu ljubav i predanje i

po tome si za mene značajan i bitan!

Ja sam još u fazi u kojoj mi moj prošli život često izgleda kao

gomila nepromišljenih i loših odluka,pogrešaka, ali isto tako i u

fazi pročišćavanja i donošenja novih odluka u životu, a

odbacivanju starih i loših navika. Isto tako, u fazi sam

mjesečnih odlazaka na duhovne obnove, odlazaka nedjeljom na

misu, a ponekad češće, uključena u župnu katehezu, a isto tako

i u zbor, s obzirom da silno volim Gospodina slaviti pjesmom!

Čitam koliko mogu, Božju riječ i drugo što mi dođe na put, pa

tako i tebe... a molim svakodnevno, ali više onako kratko i

nedisciplinirano za sada… Obraćam se Isusu, grlim ga i zazivam

u svoj život... i zazivam Božju volju koja će mi biti put i vodilja!

Iza mene je građanski brak koji se raspao, ali uvjerena sam da

bi sve bilo drugačije da smo bili u vjeri i molili zajednički našeg

Gospodina da nam daje snage  u kušnjama i vodi našu malu

zajednicu.

Iz tog braka imamo sina, pubertetliju, a vjerujem brate Ivane

da ti je poznato kakav je to period u životu mladih ljudi...

Sreća je što imamo odličnu vezu i komunikaciju moj bivši suprug

i ja pa onda situacije i izazove škole, učenja, društva itd.

zajednički prolazimo i odlučujemo. Nekako što moja vjera više

raste, tako uviđam i da bi možda moj bivši suprug i ja ipak

trebali biti zajedno. Kažem možda, jer to sam prepustila našem

jedinom Stvoritelju i ruke, i neka bude volja njegova!

Uglavnom, moja odluka je da do crkvenog braka pred Bogom

više neću biti s muškarcem u intimnom i fizičkom odnosu. Što

znači-ikad ili nikad!

Samo da nisam u grijehu, i samo da me Božja svijetlost

obasjava!

I neka mi po svojoj milosti oprosti sve grijehe koje sam činila i

koje još sasvim sigurno činim!

U stvari, dragi brate, ni ne znam koji je razlog ovog e-maila,

osim da ti zahvalim za sate koje provodim u tvom društvu!

Bog te blagoslovio!''

''...  SAMO   DA  NISAM  U  GRIJEHU  ...''

BOŽE  MOJ  LJUBLJENI,  KOJE  VJERE  U  TOJ  DRAGOJ  DUŠI!

A  JA  ZNAM  DA  SI  TI  MILOSRDAN  BOG.  MNOGO  PUTA

SI  MI  TO  POKAZAO  U  MOJEM  ŽIVOTU.

USLIŠI  MOLITVE,  ONE  POTAJNE,  U  DUBINI  DUŠE,  OVE

DRAGE  SESTRE  U  VJERI!

ONA  TI  ISKRENO  VJERUJE  I  PRIHVAĆA  SVOJ  KRIŽ.

I  BESKRAJNO  TI  ZAHVALJUJEM,  LJUBLJENI

MOJ  GOSPODINE,  ZA  SVE  NAS  KOJE  SI

NAUČIO  KAKO  DA  PRIHVATIMO  I  NOSIMO

SVOJE  KRIŽEVE!

JER  TI  SI  JEDINI  SVET,  TI  SI  JEDINI

GOSPODIN,  TI  SI  JEDNI,  SVEVIŠNJI,

TROJEDINI,  LJUBLJENI  BOG:  OTAC,  SIN  I

DUH  SVETI!

ČAŠĆEN,  HVALJEN,  SLAVLJEN,

BLAGOSLOVLJEN,  SVET  I  PRESVET  U  SVE

VIJEKE,  VJEKOVA!

PRESVETA  DJEVICE  MOLI  ZA   NAS

GRJEŠNIKE!