Četvrtak, 24.12.2015.g.

Neki dan sam razgovarao sa jednom dragom sestrom u vjeri. U zadnjih

nekoliko godina prolazi žestoko obraćenje, čišćenje od grijeha, stalna

''duhovna padanja i dizanja''  …  Ali,  malo pomalo raste i raste …

Naravno da kroz sve to ona vrši, ponekad svjesno a ponekad nesvjesno, i

utjecaj na cijelu svoju obitelj. Pa se događaju razne situacije gdje ona

svjedoči svoju vjeru u Boga a drugu stranu ostavlja bez odgovora.

Tako mi je ispričala da je jedan dan njezin muž gledao neki televizijski

program koji prikazuje razne ljepote naše prirode. Da on to voli jako

gledati  i da je oduševljen s prirodom. Pa je tako prokomentirao kako je

sve to danas lijepo ali da je trebalo proći mnogo godina dok se, kroz

evoluciju, ta priroda oko nas tako lijepo razvila. I mi u njoj.

Slušajući ga, kazala je ona, nije mogla preko toga samo tako proći nego

je prokomentirala da se slaže s njim o tome kako je priroda oko nas

prekrasna a mi ljudi često to ne primjećujemo. Ali, da ona jednostavno

misli da se to nije moglo razviti samo po sebi nego da je tu prste trebao

imati još ''netko''.

A da ona smatra da je to samo mogao Gospodin Bog, koji je sve to

osmislio i stvorio. I nas ljude da u svemu tome uživamo  …

I naravno, odmah je došla reakcija od strane muža. Da ona u svemu

samo vidi Boga, da ga i tu petlja a da je bar tu sve znanstveno dokazano

kako se razvijala cijela priroda i kako smo se u njoj razvijali i mi ljudi.

Onda ga je ona upitala da kako on to misli. Pa kaže on da je čovjek

nastao evolucijom od majmuna. I da je to dokazano. I da je puna priroda

dokaza o tome.

Ona se nije dala nego je krenula u ''borbu''. Pa ga je upitala da od čega je

onda nastao majmun. On joj je odgovorio i tako su, kroz njezina pitanja i

njegove odgovore, došli sve do amebe.

Ameba…  Kad je to rekla ja sam se počeo smijati. Kakva ameba sad!?

Onda sam se i ja malo prisjetio nekakvih jednostaničnih organizama itd.

Kazala je da je onda ona postavila svojemu mužu pitanje:

''Dobro, ajde, ti tvrdiš da smo mi nastali od ameba. Ja vjerujem

da nas je Gospodin Bog stvorio u nekom svom posebnom planu

stvaranja svijeta. ..

Daj mi sad reci kako možeš samo tako vjerovati da smo mi

nastali od amebe a nikako ne možeš vjerovati da nas je

Gospodin Bog stvorio.

PA  ŠTO  TI  IZGLEDA  JEDNOSTAVNIJE,  LJEPŠE,  PRIRODNIJE?

DA  SMO  MI  NASTALI  IZ  AMEBE!?

ILI,  DA  SMO  TAKVI  KAKVI,  SMO  STVORENI  OD

GOSPODINA  BOGA!

PA  ZAR,  U  LJEPOTI  TE  PRIRODE  U  KOJOJ  ŽIVIMO,  KOJU

TI  TAKO  VOLIŠ  I  U  NJOJ  UŽIVAŠ,  NIJE  PRIRODNIJE  DA

SMO  MI  LJUDI  STVORENI  U  NJOJ  TAKVI  KAKVI  SMO!?''

Kaže da ju je muž samo ljutito pogledao, digao se i otišao.

Eto, a dok mi je to ona pričala, ja sam se samo smijao i smijao.

Koja je to duhovna borba bila! Koje svjedočenje!

BOG  PROTIV  AMEBE!

I ovih dana, kad se sjetim te priče, ja se samo smijem.

Pa sam neki dan nazvao i svoju kćer da je kao ameba. Jer ju njezina

cimerica mora tjerati da jede.

Ona se isto od srca nasmijala pa me upitala da gdje sam našao sad tu

amebu.

Ispričao sam joj tu priču pa smo se onda oba dva slatko, slatko nasmijala.

ALI,  TA  DRAGA  SESTRA  U  VJERI  IZVOJEVALA  JE  JEDNU

ŽESTOKU  POBJEDU  NA  PUTU  OBRAĆENJA  SVOJEG  MUŽA  I

SVOJE  OBITELJI  ZA  KOJE  TOLIKO  MOLI  I  PRIKAZUJE

TOLIKO  TRPLJENJA  I  MOLITVI.

MI  LJUDI  SMO  SPREMNI  U  SVE  VJEROVATI  ŠTO  NAM

OBJASNE  I  KAO  DOKAŽU  DRUGI  LJUDI  OKO  NAS.

I  TAKO  STAVLJAMO  SEBE,  ČOVJEKA,  IZNAD  SVEGA.

A  S  DRUGE  STRANE  VJERUJEMO  DA  SMO  NASTALI  OD

AMEBE  …

BOG  PROTIV  AMEBE  …

Baš se smijem cijelo vrijeme dok ovo pišem...

BOŽE  MOJ  LJUBLJENI,  KAKO  SI  NAM  SAMO

BLIZU  A  TAKO  DALEKO!

SVET  I  PRESVET  U  SVE  VIJEKE  VJEKOVA!