Petak, 18.03.2016.g.

Još jedan opasan način kako možemo doći do toga da neprimjetno

dovedemo zloga i njegove zle duhove u svoj život su i tetovaže.

U njima sam, od kada sam doživio obraćenje i počeo rasti u vjeri i

duhovnosti, sam prepoznao nešto što mi je unosilo nemir u dušu.

Posebno razni istočnjački znakovi i slično.

Nisam to nikad posebno istraživao jer nisam bio dio toga. Ali sam nekako

osjećao da tu svoje prste ima zli i njegovi zli duhovi jer bi se čovjek

trebao zadovoljiti s onim kakvim ga je  GOSPODIN  BOG  STVORIO.

Neki dan sam naišao na jedan prekrasan članak o tome kojeg je napisao

poznati karizmatik Ivo Pavić a može se naći na stranici Župe Šurkovac, u

kojoj fra Ivo odražava duhovne obnove.

Evo članka kako sam ga pronašao pa si možda netko od vas u njemu

nađe neke svoje odgovore.

''Tetovaža je vrsta inicijacije i komunikacije

sa đavlom'

Svaki dan susrećemo osobe s tetovažom. Ona je rasprostranjena širom

svijeta. U dalekoj prošlosti spominje se tetovaža već kod barbarskih

afričkih i indijanskih plemena. Pored pripadnika plemena, i stari Grci i

Rimljani ukrašavali su svoje tijelo tetovažama. U nas su tetovaže donijeli

pomorci. Kod njih se često može vidjeti tetovirano sidro na ruci. Katkada

je tetoviranje bilo simbol otpora.

Primjerice, majke su u Bosni1 (najviše u Rami, Jajcu, Visokom, Kotor

Varoši, Zoviku) svojoj djeci urezivale križ na ruku da se zna da su kršćani

kako ih osmanlije ne bi odveli u Tursku kao roblje pa ih islamizirali.

Iz sličnih motiva tetovaže su nosili Koptski kršćani u Egiptu i Armeniji.

Tetovaže na njihovom tijelu su izraz zajedničkog identiteta i vjere.

Za vrijeme drugog svjetskog rata, nacisti su u koncentracionim logorima

obilježavali ljude tetoviranjem brojeva na podlaktice.

U Americi su to činili pokreti hipija i pankera.

U nas su se mnogi tetovirali za vrijeme služenja vojnog roka. Neki su na

rukama ispisivali imena bivših ljubavi zbog čega su se poslije kajali. Do

prije petnaestak godina smatralo se da su tetovaže bile karakteristične

samo za ljude koji imaju problema sa zakonom, kao što su lopovi,

kriminalci, pripadnici mafije, i sl. Nažalost, danas su tetovaže dostupne

svima koji žele da ukrase svoje tijelo ovim ukrasom. Uz konvencionalne

načine izražavanja posebnosti osobe, poput frizure, odjeće, obuće, nakita

i šminke sve se više ljudi opredjeljuje za nešto trajnije metode, poput

tetoviranja.

Tako tetoviranje postaje sve popularniji način ukrašavanja tijela, osobito

kod mlađe populacije. Često je ono trend među sportašima. Primjerice,

mnogi nogometaši, imaju tetovirano tijelo, pa ih imitiraju i navijači.

Mnogi katolici to rade. Međutim, pita li se itko, što se to ustvari ubrizgava

pod kožu? Ima li dovoljno razlučivanja i opreza kada se to čini?

Je li riječ o nekoj vrsti umjetnosti?

Riječ tetovaža dolazi od engl. riječi (tattoo što znači ukrašavati kožu

urezivanjem ili ubadanjem šara i figura u boji). U tahitskom jeziku

tetovaža dolazi od od riječi tatua što znači uzorak na koži, atua – duh). Iz

ovih riječi se vidi da tetovaža ima i duhovni učinak. Tetovaža je simbol

koji prodire ne samo u kožu nego i u duh. U tetovaži koža se probada

malim iglama i boja se unosi pod kožu. Postupak tetoviranja obuhvaća

unošenje pigmenta u kožu kroz sitne pore na površini. Za male tetovaže

je potrebno otprilike 45 minuta, a za veće i po nekoliko sati, ponekad i u

nekoliko navrata. Tetovaže su od veličine malog cvijeta ili leptira, do

velikih zmija i zmajeva koji prekrivaju cijelo tijelo. Prema istraživanju

provedenom 2002. godine na 454 studenta u Americi, četvrtina ih je

imalo tetovažu, što pokazuje koliko je ova tehnika popularna u svijetu.

Tetovaža ima uvijek religijsku i pogansku pozadina. Mnogi to ne znaju.

Ona je puno više od bezopasne umjetnosti. Može biti trajna ili

privremena. Danas se tetoviraju svi dijelove tijela pa često oni

najintimniji. Tetovaža vremenom postaje ružnija jer se boje razlijevaju i

blijede.

Zašto je tetovaža tako simpatična mladima?

Mnogi mladi danas nose tetovažu jer je to cool – žele biti unutra a ne

vani. Netko želi staviti na sebe neki znak jer to svi rade. Tetovaža na tijelu

pokazuje koji duh prevlada u čovjeku. Mnogi tetovirani ljudi kroz tetovažu

žele privući pozornost na sebe. Jer sve što je čovjek prazniji iznutra želi

više sjajiti izvana. Mnogi se daju tetovirati jer to svi rade. U Italiji oko 8

posto mladih u dobi od 12 do 18 godina je tetovirano. U bogatim

državama roditelji čak svojoj maloljetnoj djeci obećavaju tetovažu u

zamjenu za dobre ocjene. Za neke je tetovaža postala jedna vrst

umjetnosti, dok za neke samo trend. Jedan kršćanski mladić na svoju

desnu ruku dao je tetovirati lik sotone. Nakon toga njegov život se

drastično promijenio. On se počeo i ponašati poput sotone. Završio u

zatvoru. Tamo je susreo Isusa i nakon toga na lijevoj ruci dao da si

tetovirati lik Gospe. kaže da mu je Gospa puno puta pomogla. Mnogi

tetoviraju škorpiona, zmiju ili lik tigra na ruku kao znak zaštite i

sigurnosti. Hinduisti tetoviraju znak na čelo. Islam uči da tetovaža

uzrokuje kletvu i ona je znak sotone. Židovi imaju negativan stav o

tetovaži.

Bog zabranjuje tetovažu

Tetovirati svoje tijelo spada u poganski običaj. Ima pogansku pozadinu.

To je jedna vrsta inicijacije. Bog zabranjuje da se to radi. Tetovaža može

negativno djelovati na naš odnos s Bogom i otvoriti vrata Zlome. Nakon

krštenja i krizme Bog je u nas utisnuo svoje neizbrisive pečate, međutim

sotona imitira Boga tako da on kroz tetovaže stavlja svoje pečate i na neki

način čovjeka zarobljava, čini ga ružnim. On mrzi tijelo i želi ga uništiti

kroz tetovažu. Rekao bih da je riječ o samokažnjavanju. Tako u knjizi Lev

19, 27 Bog govori protiv tetovaže: “Ne urezujte zareza na svome tijelu …

niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Gospodin”. Sljedeći tekst koji

govori o svećeničkoj svetosti kaže: “Neka ne briju glave; neka ne šišaju

okrajke svojih brada niti prave ureze na svome tijelu.” (Lev 21, 5). Papa

Hadrijan IV (12 st). je zabranio katolicima da se tetoviraju. Pastoralna

konstitucija II. vatikanskog koncila “Gaudium et spes” o Crkvi u

suvremenom svijetu govori da čovjek “svoje tijelo mora smatrati dobrim i

vrijednim časti kao od Boga stvoreno i određeno da uskrsne u posljednji

dan.” (GS, br. 14) Talijanski egzorcisti tvrde da ima puno tetoviranih ljudi

među opsjednutima. Većina ih ima na svome tijelu sotonske tetovaže.

Sotonisti tvrde da je svaka tetovaža sotonizam. Tako je jedan mali cvijet

tetoviran povezan sa sotonom. Nadam se da to nije istina.

Posljedice tetovaže

Kao i svaki drugi zahvat na tijelu tetoviranje može biti jako opasno, može

ozbiljno ugroziti zdravlje pa čak i skratiti život. Najveća opasnost

tetoviranja je infekcija virusom hepatitisa B i C, a pogotovo infekcija HIV

virusom (uzročnik AIDS-a). Nacionalno udruženje dermatologa u

Francuskoj saopćilo je da tetovaže, bilo stalne, bilo privremene, nisu

bezopasne, a javnost je pozvana na krajnji oprez prije odluke o

tetoviranju. Udruženje upozorava da boje za tetovažu sadrže toksične

metale kao što su aluminijum, kobalt, hrom, bakar, gvožđe, živu i nikl,

koji mogu biti kancerogeni kada dospiju u kožu. Dermatolozi jednako

podsjećaju da ove boje mogu izazvati i ekcem kože i druge bolesti, ili

alergijsku reakciju (svrab, crvenilo, otok na mjestu tetovaže). Naučnici sa

Univerziteta u Regensburgu (Njemačka) otkrili su da se za tetoviranje

često upotrebljavaju isti pigmenti koji se koriste i u proizvodnji boje za

automobile. Posljedice mogu biti i bolne rane i upale, koje ponekad

poprimaju kroničan oblik, ali i infektivne bolesti. U Njemačkoj, gdje više

od sedam milijuna ljudi ima tetovažu, upala jetre, odnosno hepatitis C

najčešće se prenosi putem tetovaže. Boja koja se upotrebljava za

tetoviranje prodire u srednji sloj kože, a istraživanja su pokazala da pod

utjecajem sunčeve svjetlosti njezini sastojci (naročito kada je riječ o žutoj

boji) mogu da se pretvore u otrovne tvari koje izazivaju rak. Osim toga,

postoji rizik da se te materije prenesu i na druge dijelove tijela. Opasnost

od sunčeve svjetlosti je najveća kada je u pitanju lice. Švicarska vlada je

2009. godine testirala supstance koje se nalaze u pigmentima za

tetoviranje. Rezultat istraživanja je bio razlog da se pojedine supstance

zabrane u potpunosti. I Ministarstvo zdravstva u Baselu (Švicarska) je od

125 sastojaka za boju čak polovinu povuklo iz upotrebe zbog opasnosti

po zdravlje. Naime, radilo se uglavnom o kancerogenim sredstvima koja

su kemičari pronašli u sastojcima. U raznim stručnim časopisima liječnici

svako malo spominju tumore nastale uslijed tetovaža. Wolfgang Bäumler,

kemičar sa Sveučilišta u Regensburgu namjerava objaviti svoje

istraživanje u stručnom časopisu ‘Dermatology’ u sklopu kojeg je ispitao

više od 3500 tetoviranih osoba preko interneta. Većina ih se požalilo na

razne promjene na koži nakon tetoviranja. Upadljivom mu se činila

činjenica da se jedna od sto osoba požalila na pojavu gnoja ispod kože

nakon tetoviranja što ukazuje na upalu zbog ne odgovarajućih higijenskih

uvjeta prilikom tetoviranja.

Kako potpuno ukloniti tetovažu?

Tetovaže je nemoguće ili veoma teško ukloniti. Pri odstranjivanju ostaju

vidljivi ožiljci na koži pa se češće pribjegava prikrivanju tetovaža nekom

novom tetovažom. Iako moderna medicina sve više omogućuje

odstranjivanje tetovaža. Zbog svog kemijskog sastava i načina izrade

tetovaže uvijek ostanu djelomično vidljive. Pet posto tetoviranih ljudi se

odluči ukloniti tetovažu za koju se ionako najviše ispitanika između 17. i

20. g. Razlozi za to su i predrasude prema tetoviranim osobama čija

tetovaža je često vidljiva na vratu ili nekom drugom vidljivom mjestu i

često odbijanje istih prilikom prijavljivanja za posao. Tetovaže se

uklanjaju laserskim putem pri čemu se u četiri do deset tretmana pojedine

točke zagrijavaju na temperaturu od nekoliko stotina stupnjeva i razbijaju

u male bezbojne molekule. Ovi sastavni dijelovi za kožu nažalost mogu

biti i štetniji od prethodnog pigmenta, te često ostaju vidljivi u obliku

alergije ili ožiljka. Prema statistikama procjenama, u Njemačkoj je

tetovirano između 10 i 20 posto stanovništva. Velik je broj onih koji se u

tim situacijama odlučuju za laserski tretman uklanjanja. Potrebno je imati

na umu kako se radi o postupku koji traje, odnosno za koji treba imati

strpljenja. Osim što traje radi se o postupku koji košta.

Nekoliko primjera

Nedavno mi je došla jedna djevojka sva u suzama jer na svome vratu je

tetovirala lik Bude. Kaže da prije obraćenja nije znala da to nije u redu.

Sada je peče savjest. Pala je u tjeskobu. Rekla mi je da želi ići da joj

liječnici skinu laserom ili da joj estetskom operacijom prikriju taj lik.

Rekao sam joj da se ispovjedi i da ću onda moliti za nju da je Gospodin

oslobodi svega negativnoga što je moglo doći preko tetovaže. Nakon

ispovijedi i molitve ušla je u utjehu i mir. Jedna gospođa mi je kazala kad

se udala za svoga muža u prvoj bračnoj noći primijetila je da on na

svojim leđima ima istetoviran lik zmaja. Sva je bila u strahu. Pala je

depresiju. Poslije je tražila rastavu braka jer joj muž prije braka nije

rekao. Zato bi prije vjenčanja trebalo izričito pitati da li imaš tetovirane

nevidljive dijelove tijela. Sjećam se jednog čovjeka koji je tetovirao lik

zmaja iznad nadlaktice dok sam u ime Isusovo poništavao moguće saveze

sa sotonom preko tetovaže imao je velike reakcije. Jedna djevojka stalno

je čula glasove. Imala je tetovirana dva pentagrama (sotonski znakovi) na

sebi. Egzorcisti joj nisu mogli pomoći jer nije htjela promijeniti život. Ona

se htjela samo riješiti glasova.

Umjesto zaključka

Vjernik koji se tetovirao treba napraviti dobru ispovijed, pokajati se,

okrenuti se prema Gospodinu i taj savez za Zlim koji je došao preko

tetovaže će se onda ukloniti. Sotona mrzi ljepotu Božjega stvorenja.

Duhovne negativne učinke tetovaže je potrebno brisati Kristovom

predragocjenom krvlju. Kroz tetovažu se osoba može otvoriti okultnom

svijetu. Oni ljudi koji se tetoviraju nisu duboku u vjeri i nisu vjernici.

Nedostaje im osobni i prisni odnos s Bogom. Mnogi mladi imaju

povjerenje u majstore tetovaže koji se smatraju umjetnicima. Međutim iza

toga se krije nešto sasvim drugo. Oni su moderni šamani koji su otvoreni

okultnim djelatnostima. Nikad nikome ne bi preporučio tetovažu. Bog nas

je stvorio na svoju sliku i priliku i to je dobro. Naše tijelo je hram Duha

Svetoga i ne smijemo deformirati taj hram. Osobno sam protiv bilo

kakvog oblika tetoviranja pa makar se radilo i o kršćanskim simbolima.

Zato veliki oprez!''

BOŽE  MOJ  LJUBLJENI,  KOLIKIH  LI

NAPASTI  ZLOGA!

PROSVIJETLI  NAS  SVOJIM  SVETIM

DUHOM  DA  OSTANEMO  ZADOVOLJNI

ONIM  TIJELOM  I  ŽIVOTNIM  PUTEM

KOJEG  SI  NAM  TI  DAO!

SVET  I  PRESVET  U  SVE  VIJEKE  VJEKOVA.