Nedjelja, 20.08.2017.g.

Plodovi boravka na Krapnju, u duhovnom centru zajednice Kursiljo

''Emausu'', tek će se idućih dana prepoznavati, tek će idućih dana donositi

nove spoznaje u moje srce i moje misli.

Tjedan dana svakodnevnih misa, predavanja, svjedočenja, druženja,

razmjenjivanja iskustava se jedne strane,  DUHOVNE  STRANE, i

svakodnevno kupanje i sunčanje, šetnje uz more, slušanje zrikavaca u

hladu borove šume …  NEPROCJENJIVO.

U sve to se predivno uklopio, sa svojim predavanjima i izlaganjima o

međusobnoj komunikaciji u obitelji, tako brižno složenim i pripremljenim,

i otac Viktor Grbeša, karmelićanin. Još ću danima prebirati neke njegove

rečenice koje su mi ostale u srcu i mislima.

Jedna od njih, koju sam zadnjih dana nekoliko puta spomenuo u

nekim društvima, je:

''IMAŠ  LI  TOLIKO  VJERE  DA  PUSTIŠ  SVOJE  DIJETE  DA  IDE

KRIVIM  PUTEM  JER  SI  TI  SVE  SVOJE  UČINIO?''

Danas sam svojoj supruzi spomenuo tu rečenicu ali u kontekstu

drugih ljudi oko nas. Na primjer, nekog prijatelja, naših rođaka, itd.,

uglavnom, onih ljudi do kojih nam je posebno stalo.

Da, prepoznao sam se u tim riječima. Baš mi je bilo drago kada sam

shvatio da sam tako reagirao u nekim svojim prethodnim životnim

situacijama.

KADA  SAM  U  NJIMA  UČINIO  SVE  ŠTO  SAM  MOGAO

A  ONA  DRUGA  OSOBA  NIJE  SE  PROMIJENILA,  NIJE  UČINILA

ONAKO  KAKO  SAM  JOJ  SAVJETOVAO,  A  JA  SAM  U  SEBI

OSJETIO  ONAJ  DUBOKI  MIR  KOJI  MI  JE  ''GOVORIO''  DA  SAM  JA

SVE  SVOJE  UČINIO  A  OSTALO  NEK  PREPUSTIM  GOSPODINU.

I rekao je otac Viktor da ako pokušavamo više od toga,  DA  JE  VIŠE

OD  TOGA  OD  ZLOGA  I  NJEGOVIH  ZLIH  DEMONA.

Rekao je da moramo uvijek učiniti samo ono što možemo, tražeći u

svemu Božju volju, a ostalo prepustiti Gospodinu:

''ISUSE,  DALJE  DAJ  TI!''

Tu je ispričao i jednu istinitu priču o ženi kojoj je teško oboljela kćer.

Žena je bila veoma pobožna, uključena u neke molitvene zajednice i

aktivna u župnim aktivnostima, pa je sve zamolila da mole za ozdravljenje

njezine kćeri. Ne da se u svemu izvrši  SVETA  BOŽJA  VOLJA  za život

njezine kćeri nego da njezina kćer ozdravi. I kaže da je nakon nekog

vremena njezina kćer i ozdravila. No, s vremenom, njezina kćer se odala

alkoholu i drogi …

Što je u svemu tome bila Božja volja, saznat ćemo jednog dana na

OPĆEM  SUDU,  gore kod Gospodina, kada će se otkriti  SVETA  BOŽJA

VOLJA  za sve nas i nakane svih naših srdaca.  Sve ćemo saznati jedni o

drugima …

Sve navedene situacije česte su u našim obiteljima. Ljubav, ona istinska i

iskrena, bez čiste i prave vjere prelazi u egoističnu i sebičnu ljubav. U

kojoj se onda nismo spremni miriti sa Božjom voljom za naše živote i

živote drugih dragih ljudi oko nas do kojih nam je stalno. Nego želimo

zadovoljiti svoje sebične i egoistične osjećaje za posjedovanjem, za

licemjernom i sebičnom sigurnošću i ispunjenošću.

TU  NEMA  ISKRENE  VJERE  i ako se u ovome prepoznajemo, moramo

poraditi na svojoj vjeri, na njezinoj iskrenosti i dubini.

''ISUSE,  DALJE  DAJ  TI!''

Ako to ne učinimo, bit će nam teško, pakleno teško, već ovdje na zemlji.

Kako je vjerojatno i onoj dragoj majci iz prijašnje priče koja sada sigurno

teško pati radi ponašanja i stanja u kojoj se sada nalazi njezina kćer.

Teško je to točno tako shvatiti i prihvatiti kada su naši dragi u pitanju…

Ali, ZAŠTO  TAKO  MALO  VJERUJEMO  GOSPODINU  ISUSU!?!

PA  ON  JE  REKAO  DA  SE  NE  MORAMO  ZA  NIŠTA

BRINUTI!  DA ZNA  OTAC  NAŠ  NEBESKI  ŠTO  NAM  JE

POTREBNO,  JER   NAS  JE TAKVIMA  OSMISLIO  I  STVORIO,

TAKVIMA  PREDVIDIO  I  NAS  I  NAŠE  ŽIVOTE!

MI  SAMO  TREBAMO  U  NJEGA  VJEROVATI  I  PRIZNATI  GA

DA  JE  ON  BOG,  JEDINI,  TROJEDINI!

I  prepustiti Mu onda da se On proslavlja u našim životima i

životima dragih ljudi oko nas. On sam,  PREMA  SVOJOJ

SVETOJ  VOLJI.

Jer jedini cilj ovog našeg zemaljskog života, što često zaboravimo,

je da se  PRIPREMIMO  ZA  KRALJEVSTVO  NEBESKO  I

VJEČNI  ŽIVOT  U  NJEMU.

PA  ŠTO  JE  ONDA  BITNO,  AKO  U  TO  VJERUJEMO,

ISKRENO  I  POSTOJANO,  KADA  ĆEMO  ZAVRŠITI  OVAJ

ZEMASLJKI  ŽIVOT  MI  ILI  NETKO  OD  NAŠIH  BLIŽNJIH!?

POTPUNO  NEBITNO!

Ali, vrlo je bitno kako smo taj naš život živjeli i da li smo činili što smo

mogli, takvi kakvi smo, tu gdje jesmo…

I sve ostalo prepuštali Gospodinu da čini i vodi po Svojoj volji, da se

proslavlja.

''ISUSE,  DALJE  DAJ  TI!''

SVET  I  PRESVET  U  SVE  VIJEKE  VJEKOVA.