Petak, 09.03.2012.g.

Neki dan sam bio na jednom sprovodu. Rijetko idem na sprovode.  Nikada baš nisam imao neki osjećaj da su ti sprovodi radi pokojnika. Više su mi oni bili nešto što moraju napraviti oni koji iza pokojnika ostaju. I da svi mi, koji ćemo doći na sprovod, pokažemo koliko nam je značio pokojnik i da pokažemo da žalujemo zajedno s njegovim najbližima.

I tu najčešće priča i završava. Vrlo rijetki će se nakon toga sprovoda sjetiti pokojnika kroz neku molitvu ili prikazanu misu. Najčešće mislimo da je nekakva naša obveza završila posjetom sprovodu, kupnjom nekog vijenca ili svijeća. I rijetki koji će otići na misu za pokojnika poslije sprovoda. I za  DAN  SVIH  SVETIH  obići njegov grob.  I mnogi u sebi misle da je to sve što mogu učiniti za pokojnika poslije njegove smrti.

O,  KAKO  SU  U  KRIVU!

Za tu dragu osobu, koja je neki dan umrla, molio sam se jednom kratkom molitvom svakodnevno, već duže vremena. Bila je u velikoj potrebi. I nije znala za moju molitvu. Ali sam kroz razgovor sa drugim osobama koje su ju znale saznao dosta toga o njezinim zadnjim danima života.

I da nemam stalno Gospodina u svojim mislima, teško bi mogao dokučiti zašto sam se počeo za nju moliti. Kao i za mnoge druge.  No Gospodin mi jednostavno dadne neko nadahnuće, neku misao o tim osobama gdje ja prepoznam Njegov poziv meni. I u tom trenutku, kada to osjetim, i nema baš neke naše ljudske logike zašto bi se baš ja morao početi moliti Gospodinu za tu osobu. Tek kasnije, a za neke ljude ni sada nemam neki spoznati razlog, Gospodin mi dadne spoznati kakvi su bili Njegovi planovi. Teško ih je spoznati našim ljudskim poimanjem.

JER  GOSPODINOVI  PLANOVI  USMJERENI  SU  SAMO  NA

NAŠE  SPASENJE  I  VJEČNI  ŽIVOT.  POSLIJE  ZAVRŠETKA

OVOG NAŠEG  ZEMALJSKOG  ŽIVOTA.

A  NAMA  LJUDIMA  JE  TO  NEMOGUĆE  SPOZNATI,

POGOTOVO  AKO  SMO  ZATVORENI  PREMA  GOSPODINU  I

NJEGOVOJ  RIJEČI.  JER  SVE  GLEDAMO  KROZ  NAŠE

LJUDSKE  POTREBE  NA  OVOM  SVIJETU,  GDJE  ĆE  NAM

ŽIVOT  TAKO  KRATKO  TRAJATI.

I nikako mi ovih dana nije jasno što će biti s tom osobom za koju sam se i ja, a znam i druge drage osobe u vjeri, molio. Ona i njezina obitelj nisu baš bili u vjeri, nisu išli na mise. Koliko znam, sakramente su primili. No, nisu i ne žive život u vjeri i po Gospodinovoj riječi.

Ali, znam sigurno da je ta draga osoba prije nekoliko mjeseci napravila ispovijed. I to iz trećeg pokušaja. Prva dva puta, kada se došla ispovjediti, nije se uspjela iz raznih razloga. Zlo uvijek nastoji to spriječiti. No, ona je bila uporna. Došla je i treći put.

I sada me prolaze trnci kada zamišljam tu situaciju. Duboko u sebi je osjećala potrebu za Gospodinom koju vjerojatno ni sama nije znala protumačiti. Obitelji to nije htjela reći jer je vjerojatno mislila da je neće razumjeti. A zlo ju je svim sredstvima, duhovnim i materijalnim, htjelo odvratiti da to učini.

A ona je to ipak učinila.

O  BOŽE,  GOSPODINE  NAŠ!  SAMO  TI  ZNAŠ  KOLIKO

JOJ  JE  ZA  TO  TREBALO  SNAGE. (idu  mi  suze,  ni  sam

ne  znam  zašto,  Bogu hvala) KAKO  MALI  NAPOR  ZA

NEKOGA  OD  NAS  A  KOLIKO  JE  SNAGE  NEGDJE  NJOJ

TREBALO  DA  TO  UČINI.

I na sprovodu sam ponovno osjetio nešto prekrasno. I još danas se pitam da li si ja to ne umišljam. Možda si i umišljam. Ali ove suze, koje mi i sada teku, su mi dokaz da je to bilo Gospodnje djelo. A čudni su njegovi planovi za nas i već sam pomalo prestao razmišljati o tome zašto se meni i drugima te neke stvari događaju uvjeri, zašto nam ih dadne za spoznati.

I to zato jer po našem ljudskom poimanju svatko onaj koji ne ide stalno u crkvu, koji krši Božje zapovijedi i svojim ponašanjem vrijeđa Gospodina,  NE  BI  TREBAO  IMATI  KOD  GOSPODINA  MILOST.

No, tko smo to mi da o tome sudimo i koliko zapravo mi poznajemo ljude oko sebe. Čak i svoje najbliže. Ne izvana  NEGO  U  DUBINAMA  NJIHOVIH  SRDACA  I  DUŠA.

Tako mi je to sve što sam doživio moleći za tu osobu, na njezinom sprovodu, pa i sada kada pišem ove riječi, bilo malo čudno.  JER  ONA  NIJE  SVJEDOČILA  SVOJU  VJERU  I  NIJE  U  NJOJ  ŽIVJELA.

No, slučaj te osobe ponovno mi je pokazao koliko zapravo

smo mi ljudi ništavni u svojem poimanju Gospodina i

Njegovog plana za naše spasenje.

ŠTO  TO  MI,  TAKVI  KAKVI  JESMO,  MOŽEMO  UOPĆE  I

DOKUČITI  BEZ  GOSPODINA!?  NIŠTA!  ILI  SVE,  ALI

SAMO  AKO  NAM  ON  TO  DADNE  ZA  SPOZNATI!

I  KADA  NAM  DADNE  NEŠTO  ZA  SPOZNATI,  VRLO

ČESTO  TO  NE  MOŽEMO  PRIHVATITI.  JER  SMO  MI

LJUDI  SLABI  I  NEVJERNI  I  ZATVORENI  ZA

GOSPODINOVE  SPOZNAJE.

I  ZATO  JER  ZLO  UVIJEK,  KUŠAJUĆI  NAS,  NASTOJI  TO

DODATNO  ZAKOMPLICIRATI.

Stojeći tamo na sprovodu, došavši pola sata prije, razmišljao sam o tome kakav će biti susret te pokojne osobe s Gospodinom. I što bi joj još ja mogao pomoći. Pa sam se sjetio i izmolio tamo, onako u sebi, Gospodinu, za njegovo milosrđe prema duši te osobe,  KRUNICU  BOŽJEG  MILOSRĐA.

I sve je išlo svojim tokom. Pjevači, župnik, molitva, iznošenje vijenaca i na kraju iznošenje lijesa s tijelom te pokojne osobe.

I došao je čas kada nas je sve župnik uputio da krenemo prema mjestu gdje je pokojnica trebala biti ukopana.

I  TADA  SE  DOGODILA  SLAVA  BOŽJA.  NE  ZNAM  TO

PROTUMAČITI,  KAKO  I  ZAŠTO.  OSJETIO  SAM  U

JEDNOM  TRENUTKU,  GLEDAJUĆI  PREMA  LIJESU

POKOJNICE,  KAKO  JE  PUT  NEBA,  NOŠEN  ANĐELIMA

KRENUO  NJEZIN  DUH.  NISAM TOČNO VIDIO ŠTO I

KAKO, NI NJEZINO LICE,  NI  LICA  ANĐELA.

Nisam bio spreman za takvo što pa nisam to ni odmah uzeo kao nešto o čemu bi trebao posebno razmišljati. Kao, pojavila mi se u mislima takva slika, ništa posebno.

No, kada smo došli pred otvoren grob, kada su lijes položili u grob i kada je svećenik nastavio s propovjedi,  PONOVNO  MI  JE  U  MISLI  DOŠLA  ONA  SLIKA  OD  NEKOLIKO  TRENUTAKA  PRIJE  I  MISAO  DA  ONA,  NJEZIN  DUH  I  DUŠA,  VIŠE  NISU  TU  S  NAMA.

TOČNO  SAM  OSJETIO,  GLEDAJUĆI  SPUŠTANJE  LIJESA  U  GROB,

NEKU  PRAZNINU.  DUŠE  I  DUHA  TE  OSOBE  NIJE  BILO  VIŠE  S

NAMA.  BILI  SU  NA  POČETKU,   TAMO  KOD  GROBNE  KUĆE,  ALI

KADA  SMO  MI  KRENULI  POKAPATI  TIJELO,  ANĐELI  SU  KRENULI

NOSEĆI  NJEZIN  DUH  I  DUŠU  PRED   LICE  GOSPODINOVO.

TOČNO  ONAKO  KAKO  SMO  SVI  MI  TAMO  MOLILI:  ''ODNESITE

JE  PRED  LICE  SVEVIŠNJEGA.''

I NISAM IMAO OSJEĆAJ  DA  ONA  IDE  ODMAH  U  RAJ,  U

KRALJEVSTVO  NEBESKO.  NE,  NEGO  PRED  GOSPODINOVO  LICE

GDJE  ĆE  GOSPODINU  POLOŽITI  RAČUN  ZA  SVA  SVOJA  DJELA  I

NEDJELA  U  ZEMALJSKOM  ŽIVOTU.

NO,  ONO  ŠTO  JE  MENI  BILO  JAKO  DRAGO  JE  TO  DA  JE  DUŠA

TE  OSOBE  SPAŠENA.  DA  NIJE  PROPALA  BEZ  OBZIRA  NA

NJEZINO  IZVANJSKO  NESVJEDOČENJE  SVOJE  VJERE.  NJEZINA

DUŠA  BIT  ĆE  SPAŠENA!  KROZ  ČISTILIŠTE  ĆE  SE  OČISTITI  I

DOĆI  KRALJEVSTVO  GOSPODINOVO.

TAKVO  NEŠTO  NISAM  OSJETIO  NI  NA  JEDNOM  SPROVODU.

I  OVIH  DANA  PUNO  O  TOME  RAZMIŠLJAM.  I  ZNAM  DA  JOŠ

NEKE  STVARI  MORAM  UČINITI.

A  POSEBNO  JEDAN  KRATKI   RAZGOVOR  S  JEDNOM  OSOBOM  IZ

NJEZINE  OKOLINE  KOJA  ISTO  SVOJIM  PONAŠANJEM  NE

SVJEDOČI  SVOJU  VJERU.

SAMO  ĆU  TOJ  OSOBI  REĆI  DA  AKO  IKADA  BUDE  HTELA

RAZGOVARATI  O  TOME  DA  ĆE  SE  JEDNOG  DANA  PONOVNO

SUSRESTI  S  TOM   POKOJNOM  OSOBOM,  DA  JOJ   JA  O  TOME

MOGU  REĆI  SVE  ŠTO  SADA  ZNAM.  I  DA  JE  TO  ISTINA,  HTJELI

MI  TO  VJEROVATI  ILI  NE.

O  HVALA  TI  GOSPODINE  NA  TIM  PRELIJEPIM

TRENUCIMA!  ŠTO  SI  MI  DAO  SPOZNATI  DJELIĆ

TVOJE  SLAVE  I  DJELIĆ  ONOGA  KAKO  ĆEŠ  NAS

SPASITI!

HVALA  TI  ŠTO  SI  MI  PONOVNO  POTVRDIO  DA  SI  TU

I  DA  PO  TVOJEM  MILOSRĐU  SVI  MOŽEMO  DOĆI  K

TEBI!

BLAGOSLOVLJEN  TI  GOSPODINE  U  VIJEKE!