| TRPLJENJA I PATNJE |
|
|
Petak, 06.04.2012.g.
U RAZMJENI E-MAILA SA JEDNOM DRAGOM SESTROM U VJERI KOJA JE U POTREBI I ŽELI SE OBRATITI I RASTI U GOSPODINU, DOTAKNULI SMO I ONA I JA PUNO DIJELOVA NAŠIH ŽIVOTA GDJE JE VELIKO DJELOVANJE ZLOGA. A I NAŠA SVAKODNEVNA BORBA KAKO DA GA IZBACIMO IZ NAŠIH ŽIVOTA. ZBOG TOGA, A I DRAGA SESTRA U VJERI SE SLOŽILA S TIME, DONOSIM OVDJE DALJNJA DVA NAŠA E-MAILA GDJE JOJ JA, KOLIKO MI MOJA SADAŠNJA VJERA I DUHOVNOST OMOGUĆUJE, POKUŠAVAM SVJEDOČITI KAKO JE MENI GOSPODIN PROMIJENIO ŽIVOT DA TO MOŽDA NA SLIČAN NAČIN UČINI I NJOJ.
NJEZIN E-MAIL:
Dragi Ivane, Toliko emocija, toliko snage i radosti u ovom tvom mailu...i odmah mi je danas Isus poslao prekrasnu doktoricu (oftamologa) , vjernicu i krasnu osobu.Blagoslovila sam i nju i njen zdravstveni prostor i pregled i sebe i sve..već mi je lakše. HVALJEN ISUS! Kad čitam ovaj tvoj tekst kao da čujem glas Gospodina, glas srca i da vrtim se u krugu, grebem po površini i ne znam, točnije ne mogu definirati trgujem li s Gospodinom. Jesu li sve molitve za ozdravljenje, za pomoć, za potrebe, za nakane...jesu li sve te molitve trgovina ili....
TI SI NAPISAO:
I UPITAJ SE, DRAGA SESTRO, DA LI TI STVARNO VJERUJEŠ, ONAKO ISKRENO, DA ĆEŠ PO GOSPODINOVOJ VOLJI, ŽIVJETI VJEČNO U NJEGOVOM KRALJEVSTVU. AKO DA, ONDA SE SAMO TREBAŠ TRUDITI DA MU OMILIŠ. I PREDAJ MU TU SVOJU BOLEST, TE TEGOBE, KAO POKORU ZA SVOJE GRIJEHE, ZA GRIJEHE NEKIH MILIH OKO TEBE. TO ON VOLI, KADA SE ŽRTVUJEMO ZA DRUGE. I KADA GOD TI BUDE TEŠKO U SVEMU TOME, SJETI SE DA SI SVE TE POTEŠKOĆE PREDALA GOSPODINU ZA TE SVOJE NAKANE. I BIT ĆE TI LIJEPO, DUŠA ĆE TI BITI SMIRENA. STRAHA NEĆE BITI.
U ovom ulomku sam se upitala vjerujem li stvarno u vječni život i kraljevstvo nebesko...ne razmišljam puno o tome iskreno, nemam nekih vizija o tome, više sam u potrazi za ovozemaljskim božjim milostima, radostima, slavlju...i želim na ovom svijetu primiti sve blagoslove i svjedočiti ih dalje, znam da Bog za mene (i za sve nas) ima plan i na ovome svijetu i ja ga molim da mi ga obznani, da me uputi, da vidim i čujem što mi poručuje. Moj veliki prijatelj i čovjek koji me doveo do vjere do Isusa do blagoslova fra Marko uči me da su žrtve dobrodošle kao i dozirane patnje ali ja to nikako ne uspijevam prihvatiti, točnije uvjerena sam da Bog u svojoj velikoj i milosrdnoj ljubavi ne želi da vidi tugu, bol i jad svog potomka, to je slično kao da ja kao mama ili ti Ivane kao otac želiš vidjeti tugu i bol svog djeteta. Ja razumijem da Boga najčešće upoznamo kroz patnju ali ne i da nam ta patnja bude konstanta po kojoj ćemo više ili dublje dobivati Božje milosti. Ja ga želim slaviti, ja se želim s njim smijati, radovati...slijediti...svjedočiti...učiti i rasti uz njega. Ja prihvaćam nositi svoj križ zajedno s njime jer je tako puno lakše i ljepše ali ne mislim da je cilj našeg druženja i našeg ovozemaljskog puta u patnji i žrtvi.
TI SI NAPISAO: CIJELO MOJE OBRAĆENJE I RAST U VJERI POČELI SU TEMELJITOM ISPOVIJEDI. KOJA SE SASTOJALA OD 10-TAK ISPOVIJEDI U ROKU NEKOLIKO MJESECI. PRI RAZNIM SVEĆENICIMA. KAKO SAM SE KADA OSJEĆAO. A SVE TE ISPOVIJEDI JE PRATILO I ISPOVIJEDANJE LJUDIMA OKO SEBE. A TO JE ISTO TAKO TEŠKO. PRIZNATI DRUGIMA ONO ŠTO NOSIMO U SEBI. ja, moj Ivane nisam imala taj blagoslov /nisam crkveno u braku- muž je ateista/ da se mogu ispovijedati i primati svetu pričest. To sam napravila samo jednom prije 7-8 mjeseci kod mog fra Marka uz dosta poteškoća, boli i rana...ali bilo je lijepo. Osjećam da nisam to napravila do kraja i znam da hoću. /UBRZO; TOČNIJE 30. svibnja je i moje crkveno vjenčanje uz muža kao svjedoka za sada../ ranili su me mnogi i ja sam mnoge...povrijedila sam mnoge...živjela u preljubu...živjela u strahu...u ljutnji..u ljubomori...u osudi... bila sam loša supruga, brižna majka s lošim porukama, dobar prijatelj s minimalnim žrtvama, ogorčena kćer bez oprosta.... ja sam Ivane puno griješila ( a malo se brinula), puno osuđivala ( a malo praštala) puna samopouzdanja ( a malo poniznosti), puna oholosti ( a malo skromnosti), puna straha, krivnje i boli.... i dali mi to što priznajem daje pravo da tražim... teško je ponekad Ivane znati koliki si grešnik i koliko sam bila gruba i loša prema sebi, drugima a posebno prema Gospodinu, ali znam da je to sve sad iza mene i da mi je ON oprostio iako me i dalje kuša...ne da bi me ranio nego da bi me spasio. Ivane, žedna sam tvojih riječi, tvojih savjeta, tvojih uputa- naših dijaloga pa čak i razmirica ali znam da te Gospodin poslao na moj put rasta i vjere. BOG TE BLAGOSLOVIO! HVALA TI!
MOJ E-MAIL:
POZDRAV I BOŽJI BLAGOSLOV S TOBOM I TVOJIMA, DRAGA SESTRO U VJERI!
VELIKOJ POTREBI. I, NE BI VJEROVALA, TO MENI NA LICE DONOSI OSMJEH. RADOSTAN SAM. ZATO JER TE GOSPODIN IZ NEKOG RAZLOGA ODLUČIO SPASITI. OD VJEČNE PROPASTI, OD ZLA, OD TEBE SAME. I TO ŠTO SI SE MENI JAVILA, JE DIO NJEGOVOG PLANA. PLANA ZA KOJI ĆEŠ S VREMENOM SHVATITI KAKAV JE.
ZA NIŠTA ŠTO ĆU TI NAPISATI. TO JE BOŽJA VOLJA, JA JU SAMO VRŠIM I UVIJEK MORAŠ ZAHVALITI GOSPODINU. JER DA NIJE BILO NJEGA, NE BI BILO NI MENE OVAKVOG KAKAV SAM SADA.
I DA NEMA NJEGOVOG SVETOG DUHA, KOJI ME VODI I NADAHNJUJE U OVOM PISANJU, MOJE RIJEČI BI BILE PRAZNE. SAMO NJEMU ZAHVALJUJ.
E-MAIL. JOŠ TI SAMO HOĆU REĆI DA TE POTPUNO RAZUMIJEM U SVEMU ŠTO SI MI NAPISALA, U SVIM TVOJIM GRIJESIMA KOJE SI NAVELA I KOJE NISI NAVELA. NE ZATO JER SAM NEŠTO POSEBNO PAMETAN I OSJEĆAJAN NEGO ZATO JER SAM SVE TO BIO JA PRIJE NEKOLIKO GODINA. NA SVOJ NAČIN.
TI SI NAPISALA: Moj veliki prijatelj i čovjek koji me doveo do vjere do Isusa do blagoslova fra Marko uči me da su žrtve dobrodošle kao i dozirane patnje ali ja to nikako ne uspijevam prihvatiti, točnije uvjerena sam da Bog u svojoj velikoj i milosrdnoj ljubavi ne želi da vidi tugu, bol i jad svog potomka, to je slično kao da ja kao mama ili ti Ivane kao otac želiš vidjeti tugu i bol svog djeteta. Ja razumijem da Boga najčešće upoznamo kroz patnju ali ne i da nam ta patnja bude konstanta po kojoj ćemo više ili dublje dobivati Božje milosti. Ja ga želim slaviti, ja se želim s njim smijati, radovati...slijediti...svjedočiti...učiti i rasti uz njega. Ja prihvaćam nositi svoj križ zajedno s njime jer je tako puno lakše i ljepše ali ne mislim da je cilj našeg druženja i našeg ovozemaljskog puta u patnji i žrtvi.
DA, ISTINA JE DA GOSPODIN NE ŽELI DA MI PATIMO U OVOM SVOJEM OVOZEMALJSKOM ŽIVOTU. ALI, MORAŠ ZNATI DA OVAJ NAŠ OVOZEMALJSKI ŽIVOT SLUŽI ISKLJUČIVO DA SE U NJEMU ODLUČIMO GDJE HOĆEMO ŽIVJETI POSLIJE SMRTI. U PAKLU, U VJEČNOJ PROPASTI. ILI U KRALJEVSTVU BOŽJEM, U NEZAMISLIVO, NAMA LJUDIMA, LIJEPOM VJEČNOM ŽIVOTU. A KAKO BI MOGLI ŽIVJETI U TOM SAVRŠENOM ŽIVOTU, ON NAM JE DAO OVAJ ŽIVOT DA SE U NJEMU PRIPREMIMO ZA TO. DAO NAM JE SVOJE ZAPOVIJEDI I OBEĆANJA. DA IH VRŠIMO SA VOLJOM I LJUBAVLJU I DA SE NE TREBAMO BRINUTI NI ZA TO ŠTO ĆEMO JESTI NI ZATO GDJE ĆEMO SPAVATI I ŠTO ĆEMO OBUĆI. SVE TO ĆEMO IMATI. SAMO MORAMO VJEROVATI U NJEGA. I DAO NAM JE ONO ČEGA BI SE MNOGI OD NAS RADO ODREKLI. DAO NAM JE SLOBODNU VOLJU DA ČINIMO KAKO ŽELIMO. ON NE ŽELI U SVOJEM KRALJEVSTVU ROBOTE NEGO LJUDE KOJI ĆE TAMO BITI JER TO ŽELE, JER GA BESKRAJNO VOLE, JER VOLE SVE DRUGE LJUDE, JER SU SPREMNI SVIMA POMAGATI I SVEGA SE ODREĆI ZA DRUGE I ZA GOSPODINA.
KRALJEVSTVO DOĐEMO MI LJUDI TAKVI KAKVI SMO, SA SVIM SVOJIM MANAMA. DALI BI TO BILO ONO KRALJEVSTVO, ONAJ VJEČNI ŽIVOT KOJEG SI POKUŠAVAMO DOČARATI I O KOMEMNOGI OD NAS SANJAMO? NE BI BILO, SIGURNO NE BI BILO.
ZAPOVIJEDI MIRNO I LIJEPO ŽIVI U OVOM ŽIVOTU I ZASLUŽUJE ŽIVJETI U ONOM ŽIVOTU. TO BI SVE BILO DOBRO DA GOSPODIN NE ŽELI NAS KUŠATI DA LI SMO STVARNO SPREMNI ZA TAKAV ŽIVOT I POŠTOVANJE NJEGA, STVORITELJA, I NJEGOVIH ZAPOVIJEDI SADA I U VJEČNOM ŽIVOTU. PA DAJE ZLU I NJEGOVIM DUHOVIMA DA NAS KUŠAJU, U NAŠIM ZEMALJSKIM ŽIVOTIMA.
ZBACIO NA ZEMLJU JER JE HTIO BITI VEĆI OD BOGA I NIJE HTIO PRIZNATI SVOG STVORITELJA, NIJE GA HTIO LJUBITI NEGO JE HTIO BITI VEĆI OD NJEGA, MRZI SVE LJUDE JER IH BOG VOLI. JER IM JE BOG OBEĆAO SPASENJE. A NJEMU, ZLU, JE OBEĆAO VJEČNU PROPAST. I IZ NEKIH, SAMO BOGU ZNANIH RAZLOGA, DAO MU JE PRILIKU DA SA SOBOM ODVEDE U PROPASTI SVE ONE LJUDE KOJI TAKOĐER NE ŽELE PRIZNATI BOGA ZA SVOGA STVORITELJA.
SVIJETU. A KAKO? PA UPRAVO KROZ TA ISPRAZNA OVOZEMALJSKA DOBRA. KROZ MATERIJALNE STVARI ZA KOJIMA ŽUDIMO A KOJE NAM NE TREBAJU ZA SVKODNEVNI ŽIVOT, ZA BLUDOM KOJI NAM NE TREBA JER IMAMO MOGUĆNOST CRKVENOG BRAKA SA SUPRUŽNIKOM, KROZ OHOLOST KOJOM SE HRANI NAŠ LJUDSKI EGO, KROZ UPRAVLJANJE DRUGIMA, JER TAKO ŽELIMO BITI KAO ZLI KOJI NE ŽELI PRIZNATI GOSPODINA NAD SOBOM, ITD., MOGAO BI DUGO NABRAJATI ALI MISLIM DA ME SHVAĆAŠ.
TREBA, ŠTO NAM JE VIŠE OD POTREBNOG A TRAŽITI I ŽIVJETI PO ONOME KAKO JE GOSPODIN ODREDIO. I TU ONDA DOLAZI PATNJA I TRPLJENJE PO NAŠIM LJUDSKIM MJERILIMA. JER NE MOŽEMO POSTIĆI ONO ŠTO MI MISLIMO DA BI MI TREBALI IMATI. JER MI MISLIMO DA BI TREBALI IMATI VIŠE AUTA, KUĆU, STAN, VIKENDICU, APARTMAN, POSLOVNI PROSTOR, DIONICE, UŠTEĐEVINU, ITD. A DAJ MI RECI, DRAGA SESTRO U VJERI, A KOLIKO TO TOGA NAMA TREBA ZA NORMALNI ŽIVOT? A ZLI NAM SAMO USAĐUJE DA TREBAMO I OVO I ONO, DA IMAMO VIŠE I VIŠE. DA UČINIMO DJECU INVALIDIMA PA DA I NJIMA OSIGURAMO SVE U ŽIVOTU, ITD. TU DOLAZI TRPLJENJE, JER SE SAMO SVE ODVIJA PO SISTEMU ''JA PA JA'', ''MENI I MENI''. I KADA SE NE ZADOVOLJI ONAJ ''JA'' I ONAJ ''MENI'' DOLAZE NEMIRI, PATNJE, NEZADOVOLJSTVA, SRDITOSTI, I DR., JER ZLI TAKO UNIŠTAVA DUH U DUŠU, PA ONDA ODAVANJE RAZNIM OVISNOSTIMA, JER ZLI TAKO UNIŠTAVA TIJELO.
JER GOSPODIN NE MOŽE PREPOZNATI ŠTO MI TO OD NJEGA HOĆEMO, ZA ŠTO MU SE MOLIMO, KADA SVE IMAMO OD ONOGA ŠTO NAM JE ON OBEĆAO A S DRUGE STRANE NE POŠTUJEMO NJEGA NI NJEGOVE ZAPOVIJEDI NEGO ZLOGA KOJI NAS UVLAČI U TO DA SAMO GRIJEŠIMO I GRIJEŠIMO.
A ZLI NAS NEĆE NAGRADITI NEGO NAS ŽELI UNIŠTITI.
GOD SI UČINILA NEKI GRIJEH, IZ POČETKA JE IZGLEDALO SUPER. ZATO ZLI I IMA USPJEHA. ALI NAKON TOGA, KADA TE UVEDE U GRIJEH, ONDA TE HOĆE UNIŠTITI. A GRIJEH JEDNAKO BOL, PATNJA.
ISTO BOLESTAN, SIROMAŠAN, NAPUŠTEN I DR. NO, DA LI SI ČULA ZA NEKOG SVECA ILI ČITALA O NJIMA, DA NIJE PATIO. SVATKO OD NJIH I TO JAKO. A DA LI SI ČULA ILI ČITALA DA JE NEKI OD NJIH BIO NEZADOVOLJAN, SRDITI, STRAŠLJIV, DA JE PROKLINJAO ILI SL. NE, NITKO OD NJIH. A ZAŠTO? ZATO JER JE GOSPODIN BIO S NJIMA. IMALI SU POTPUNI MIR U SVIM SVOJIM KUŠNJAMA. GOSPODIN IMA NIKADA NIJE DAO VIŠE KUŠNJI NEGO SU MOGLI NOSITI.
VRIJEME, TAKO NE RADI. ON TI MALO DADNE I ONDA TE HOĆE UNIŠTITI DO KRAJA. I DUŠEVNO I TJELESNO.
SAMO PRVO MORAŠ ONAJ SVOJ OHOLI I LICEMJERAN ''JA'' OSTAVITI NEGDJE SA STRANE. KADA TO UČINIŠ, DOŽIVJET ĆEŠ NEŠTO PRELIJEPO, VIDJET ĆEŠ I OSJETITI LJEPOTU SVOJE DUŠE, SVOJE ČISTE DUŠE KOJU TI JE DAO GOSPODIN.
TI SI NAPISALA: ja, moj Ivane nisam imala taj blagoslov /nisam crkveno u braku- muž je ateista/ da se mogu ispovijedati i primati svetu pričest. To sam napravila samo jednom prije 7-8 mjeseci kod mog fra Marka uz dosta poteškoća, boli i rana...ali bilo je lijepo. Osjećam da nisam to napravila do kraja i znam da hoću. /UBRZO; TOČNIJE 30. svibnja je i moje crkveno vjenčanje uz muža kao svjedoka za sada../ ranili su me mnogi i ja sam mnoge...povrijedila sam mnoge...živjela u preljubu...živjela u strahu...u ljutnji..u ljubomori...u osudi...bila sam loša supruga, brižna majka s lošim porukama, dobar prijatelj s minimalnim žrtvama, ogorčena kćer bez oprosta....
ja sam Ivane puno griješila ( a malo se brinula), puno osuđivala ( a malo praštala), puna samopouzdanja ( a malo poniznosti), puna oholosti ( a malo skromnosti), puna straha, krivnje i boli.... i dali mi to što priznajem daje pravo da tražim... teško je ponekad Ivane znati koliki si grešnik i koliko sam bila gruba i loša prema sebi, drugima a posebno prema Gospodinu, ali znam da je to sve sad iza mene i da mi je ON oprostio iako me i dalje kuša...ne da bi me ranio nego da bi me spasio.
SVE SAM TO I JA BIO I PROŠAO.
NA NAČIN DA UREDIŠ SVOJ ODNOS S GOSPODINOM. VIDIM DA TO RADIŠ I DA SI NA DOBROM PUTU. TRAŽITI SNAGU U ISPOVIJEDIMA I PRIČESTIMA, ČIM ČEŠĆEM ODLASKU NA MISE, MOLITVAMA, TRAŽITI KATOLIČKU LITERATURU KOJA ĆE TE PRIVUĆI. I POČETI TO PRAKTICIRATI U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU. ŽIVJETI U ISTINI.
IMAM OSJEĆAJ DA JOŠ UVIJEK NISI SPREMNA ZA OKOLINU, DA SVIMA OPROSTIŠ I DA TRAŽIŠ OD DRUGIH DA TEBI OPROSTE. JER ZLI TE NEĆE SAMO TAKO PUSTITI OD SEBE. SVIM ĆE SILAMA NASTOJATI DA TE UNIŠTI. SADA ĆE VIDJETI DA ODLAZIŠ OD NJEGA BESPOVRATNO ALI ĆE TI HTJETI NANIJETI PUNO BOLI I POKUŠAT ĆE PREKO DRUGIH OKO TEBE, ONIH DO KOJIH TI JE STALO, DA TE SKRENE S PUTA. KORISTIT ĆE IH PROTIV TEBE TAKO DA ĆEŠ PONEKAD IMATI OSJEĆAJ DA TO NISU ONI LJUDI KOJE POZNAJEŠ. BIT ĆE I DALJE ONI, ALI ĆE IH ZLI KORISTITI KAO SVOJE ORUĐE DA TI NAPAKOSTI. GOSPODIN ĆE TI UVIJEK POMOĆI KOLIKO TI NEĆEŠ MOĆI, SAMO NE SMIJEŠ ODUSTATI. A SNAGU TRAŽI U ONIM DUHOVNIM ORUĐIMA KOJA SAM TI NAPISAO. PROBAJ JOŠ OTIĆI NA NEKI DUHOVNI SEMINAR ILI DUHOVNU OBNOVU. NPR. KOD DRAGOG fra. LINIĆA U SAMOBOR, U TABOR.
LJUDIMA OKO SEBE REĆI SVE ONO ČIME SI IH POVRIJEDILA I TRAŽITI OD NJIH OPROST. TO NEĆE BITI LAKO. NPR. PRELJUB ILI SL.
SVOJOJ SUPRUZI, NIKADA JU NISAM PREVARIO S DRUGOM ŽENOM FIZIČKI, ALI SAM NPR. POTROŠIO U KLADIONICI PUNO NOVACA A DA ONA TO NIJE ZNALA NEGO JE NEŠTO SUMNJALA, TADA JE TA ODLUKA BILA TAKO ČVRSTA, TOLIKO SAM SE POUZDAO U GOSPODINA DA MI JE BILO SVEJEDNO ŠTO ĆE SUPRUGA REĆI. TJ. DA JE ONA ONDA REKLA DA SE RASTAJEMO, JA SAM BIO SPREMAN NA RASTAVU. TOLIKO JE U MENI BILA ČVRSTA ŽELJA DA SVE LAŽI IZBACIM IZ SEBE. KADA SAM SVE TO UČINIO, GOSPODIN SE POBRINUO ZA OSTALO. SUPRUGA JE NAKON ŠOKA I RAZMIŠLJANJA OD NEKIH MJESEC DANA REKLA DA AKO SAM JA IMAO SNAGE DA JOJ SVE TO KAŽEM DA ĆE SE ONDA I ONA POTRUDITI DA MI S VREMENOM OPROSTI TE LAŽI, VARANJE I POTROŠEN NOVAC KOJEGA ONA U ŽIVOTU SA SVOJOM PLAĆOM NIJE DO TADA ZARADILA.
KOD GOSPODINA NIŠTA NE IDE NA BRZINU. TI SAMO ČINI ONO ŠTO TI MOŽEŠ, TI, OSOBNO. NE ONO ŠTO MISLIŠ DA BI DRUGI UČINILI, JA ILI NETKO DRUGI. I MISE, MOLITVE I DR. A ZA OSTALE STVARI ĆE TE NADAHNJIVATI NJEGOV DUH SVETI. ŠTO I KADA ĆEŠ TREBATI ČINITI OSJETIT ĆEŠ NA VRIJEME.
A NA TOM PUTU NEMA STRAHA. STRAH JE ORUŽJE OD ZLOGA. KADA OSJETIŠ NEKI TAKAV STRAH, STANI, SABERI SE I PITAJ DA ŠTO TU NE VALJA. PA ĆEŠ UBRZO U MISLI DOBITI ODGOVOR.
POZDRAV I BOŽJI BLAGOSLOV S TOBOM. IVAN
EVO, PUNO BOLI, PATNJI, PITANJA I
SUMNJI. NO JA VIDIM DA JE GOSPODIN
TU NA DJELU. ON ZNA ZAŠTO SMO DRAGI
MNI GRIJEŠNICI. TA SESTRA I JA, I
MNOGI DRUGI TAKVI, PA JE STALNO KRAJ
NJIH I STALNO IM NUDI SVOJU RUKU.
TO JEDINO MOGU PROTUMAČITI, ONAKO
PO LJUDSKI, DA NAS ON BESKRAJNO VOLI.
VOLI I VOLI I VOLI.
ZATO TI GOSPODINE HVALA NA TVOJOJ
BESKRAJNOJ LJUBAVI. S TOLIKOM
ZAHVALOM TE SLAVIM KOLIKO JE MOJE
GRJEŠNO SRCE IMA U SEBI.
BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE.
|