Sadržaj Moj dnevnik JEDNO PREKRASNO SVJEDOČANSTVO
Vaša svjedočanstva i duhovni poticaji - u audio obradi
Svjedočanstvo o obraćenju
Hudoletnjak Ivana
Svjedočanstvo o obraćenju kćeri i oca,
Petre i Ivana
Svjedočanstvo o otvorenosti životu obitelji Adanić
| JEDNO PREKRASNO SVJEDOČANSTVO |
 |
 |
|
Petak, 25.05.2012.g.
Jučer sam dobio od jedne drage sestre u vjeri jedan e-mail. Ta draga sestra u vjeri me uvijek sa svojim e-mailima učini radosnim. TOLIKO ŽUDI ZA GOSPODINOM! Toliko, da se bojim da u tome svemu ne izgori. No, ovo što joj se sada događa, i to ona hoće podijeliti i s
drugima, JEDNO JE PREKRASNO
SVJEDOČANSTVO U KOJEM SE MOŽEMO
PRONAĆI I SVI MI.
Zato dalje navodim njezin e-mail i dio mog odgovora.
Njezin e-mail:
ne puštam te na miru ali voljela bi da pročitaš ovu moju malu ispovijed...ili moju malu analizu svega doživljenog...unaprijed oprosti što smetam.
BOG TE BLAGOSLOVIO!!!!
Prije upoznavanja s vjerom, prije pokušaja hodanja sa Isusom, dok sam lutala, dok sam bježala od Boga i vjere...dok sam bila SAMA...SAMA sam padala i dizala se ... gubila tlo pod nogama, ali i pobjeđivala.. uspijevala...radovala se... imala sam i loš i dobar i odličan dan...radila sam i loše, dobre i odlične stvari...hranila sam se svojom snagom...trpjela svojom slabošću...borila se svojim znanjem i svojom jačinom....nekad lakše.. nekad teže...molila onako usput Boga...ali molila i sve druge kad sam nešto trebala... Uživala u svim svjetovnim ponudama ne mareći za posljedice...voljela i gubila..bila voljena i ostavljala... tražila stalno nove izazove...zarađivala puno.. trošila još više...bila prijatelj ali i neprijatelj... Danas kad sam tek ili već godinu dana na novom duhovnom putu...kad sam „odabrana“ ili „sam odabrala“ Isusa i njegove ponude.. njegove savjete...ja prolazim slijedeće;
- početak pun sumnji, pun nepovjerenja...puno prihvaćanja i odbijanja u isto vrijeme...puno druženja i priče s mojim duhovnikom /fra.../ puno postavljanja novih pravila i ciljeva u mom životu.../ neki odmah padaju.. neki uspijevaju.../ puno nevjere i malo vjere... - u nekoj slijedećoj fazi počinjem konzumirati skoro sva vjerska pravila: nedjeljna misa, svakodnevna molitva, s prijateljima otvaram novu temu /do sada TABU/ o vjeri i Isusu...puno njih i približim duhovnosti i vjerskom putu...ja i moju kćer obraćam na taj put... stopiram dosta mojih grešnih navika, odustajem od mnogih /do tada neizbježnih/ ovozemaljskih užitaka, počinje moja oprezna radost na novom putu.... - odlazak na seminar fra Linića gdje doživljavam neku neobjašnjivu radost, milinu...rasterećenje...mir...osjećaj da sam na pravom- dobrom putu...i traje to...baš traje...sve više sam žedna i gladna Boga...uključujem se i u moju župnu molitvenu zajednicu ( uključim ja još i par mojih prijatelja-znanaca i moju kćer naravno pa ona svoje frendice...) redovito misa...redovito molitve – čak i više... - upijanje razne duhovne literature...lajkanje na duhovne stranice /“duhovni dnevnik“, „tebe tražim“...i sl.../ i odjednom neka zbrka u glavi...nijemost i sljepoća...1000 novih pitanja...1000 novih zašto, kako, gdje.... Dakle, evo me danas nakon svega što sam prošla / i u vjeri i u nevjeri.../ nesigurnija i slabija nego ikad....i molim dar sluha...dar shvaćanja...dar prihvaćanja...dar mira... JER...pitam se...pitam GA...pitam vas....
- dok sam živjela bez vjere i Isusa, bila SAMA i bila u grijehu logično je da sam padala...da sam se kažnjavala...da sam za loše morala i biti loše...ali zašto onda danas kad sam bez (bar onih svjesnih koje mogu kontrolirati ili opaziti) grijeha i kad nisam SAMA ja imam padove i strahove.. boli i patnje...“dobra sam“ a loše mi je... - molim a ne čuje me....molim a ne znam što molim...molim a pitam se zašto...jer ako je sve NJEGOVA VOLJA čemu onda ja molim...ako ON sve zna što meni treba i kad...zašto ja molim - česta usporedba odnosa / Bog – ja/ je na razini /roditelj – dijete/..zar ne... i opet moje razmišljanje: nema dijete povjerenje u roditelja zato što je on roditelj, već zato što ga je taj roditelj dovoljno puta nahranio, dovoljno puta zagrlio, utješio, zaštitio od bola pa mu može vjerovati i u onim situacijama kad iz djetetu nerazumljivog razloga to ne naprave. I sad pitam se ja zašto neki imaju dovoljno takvih iskustava a neku ne.... - dakle, dok se nisam trudila ni bavila vjerom. Dok nisam čitala „duhovne knjige“ , molila i bila vjernica- bila sam kriva i grešna...sad kad čitam, dišem ..molim kriva sam jer ili krivo molim ili molim svoju volju.. pa nije ON stroj za ispunjavanje želja...ili previše analiziram, racionaliziram... - ja bih željela, točnije ja sam mislila da ću ja moju vjeru s radošću svjedočiti prijateljima i onima koji to nisu...ali nasuprot tome oni primjećuju i komentiraju da sam manje zabavna, da sam manje vesela... da sam više ozbiljna.. više tmurna...više nezadovoljna...ja sam očekivala radost u rastu...ja sam očekivala milost za žrtve...ja sam očekivala punoću u molitvama...ja sam očekivala mir u nemirima... - ja ne tražim ČUDA, ja ne tražim PUNO, ja MOLIM I POSTIM....ja idem na mise i kad mi se ne da...ja ne odustajem...ni kad mi se svaki dio moga organizma i moje duše osjeća paralizirano...ja i dalje tražim i SRCE OD MESA...LJUBAV I OPRAŠTANJE... - i da BOJIM se...koliko sam jaka...koliko mogu...i mogu li...ostati s Bogom i uz Boga kad šuti, kad uporno odbija...kad ga nema...kad ne mogu razumjeti NJEGOVU VOLJU u mojoj nevolji....kad sam dijete koje treba utjehu a nigdje TATE...kad sam dijete koje treba ohrabrenje a TATA ništa...kad sam dijete koje treba zagrljaj a TATE nema...kad sam dijete koje se plaši...a TATA šuti... ISUSE moj što mi je činiti...kako dalje...ako si me „odabrao“ nemoj me bacati.. ako sam te „odabrala“ neću te prestati gnjaviti...tražiti...''
Prekrasno svjedočanstvo života i
traženja Gospodina u svojem
životu! I borba sa zlim koji ju
od toga želi odvući jer je
jedan dio njezinog života već
bila njegova.
U svojem e-mailu podijelio sam s njoj i par svoji misli, kao brat sestri u vjeri.
Evo i dio mojeg e-maila:
''POZDRAV I BOŽJI BLAGOSLOV DRAGA SESTRO VJERI, TEBI I TVOJIMA.
IZBACI IZ SVOGA RIJEČNIKA KADA SE MISLIŠ MENI JAVITI. JA OSJEĆAM OGROMNU RADOST I ISPUNJENJE KADA MOGU S NEKIM RAZGOVARATI O GOSPODINU I TOME ŠTO ON ČINI U NAŠIM ŽIVOTIMA. I OVAJ TVOJ E-MAIL JE JOŠ JEDAN DOKAZ, A MENI IH VIŠE NE TREBA, DA ON POSTOJI, DA JE SVE OSMISLIO ZA SVE NAS I DA NAS VOLI I HOĆE VJEČNO KOD SEBE. NO, I MI TU MORAMO SVOJE UČINITI.
OVAJ TVOJ E-MAIL JE PREKRASNO SVJEDOČANSTVO. STVARA SE IZVOR IZ KOJE ĆE POTEĆI RIJEKE ŽIVE VODE. ŠTO I KAKO GOSPODIN ĆE TI DATI SPOZNATI, ZATO SE NE MORAŠ BRINUTI. SAMO NASTAVI TAKO. ČINI ŠTO MOŽEŠ I KAKO U KOJEM TRENUTKU MISLIŠ DA MOŽEŠ. ISTINA, SADA SAM SE PRISJETIO JEDNE TVOJE REČENICE, TADA SAM BIO ŽALOSTAN, DA NE ZNAŠ DA LI ĆEŠ IĆI NA JEDNO BRDO, KADA JE BIO KRIŽNI PUT, JER ČESTO PADA KIŠA I LOŠE JE VRIJEME. PA UPRAVO SU TO TE KUŠNJE! LOŠE VRIJEME. A KADA SE TOME OTHRVAŠ VIDJET ĆEŠ I DOŽIVJETI PREKRASNE DUHOVNE TRENUTKE.
JEDAN OD MOJ NAJSNAŽNIJIH OSJEĆAJA DA ME GOSPODIN VOLI JE BIO KADA SAM BIO NA MARIJI BISTRICI I ŽELIO BAR DIO KRIŽNOG PUTA PROĆI KLEČEĆI DA BI TIME ZAHVALIO GOSPODINU ZA SVE LIJEPO ŠTO MI JE ČINIO I ZA POKORU ZA MOJE GRIJEHE.
I KADA SAM KLEKNUO NA POČETAK KRIŽNOG PUTA DA KRENEM, JEDNOSTAVNO NISAM MOGAO NAPRAVITI NI CENTIMETRA. I TADA SAM SHVATIO DA SU MOJI GRIJESI KAO BRDO KALVARIJE PO KOJEM SE IDE NA KRIŽNI PUT. JA SAM POČEO PLAKATI I PLAKATI. JER SAM OSJETIO DA MI JE TIM MISLIMA ON POKAZAO KOLIKO ME BESKRAJNO VOLI.
A POČELA JE I KIŠA. JA KLEČIM I PLAČEM, KIŠA PADA PO MENI, A LJUDI OKO MENE PROLAZE IDUĆI NA KRIŽNI PUT. TKO ZNA ŠTO SU MISLILI, KAKO JE TEŠKO TOM ČOVJEKU. A JA SAMO DA NISAM POLETIO. I ONDA SAM SE NAKON 15-TAK MINUTA DIGAO I KRENUO S DRUGIMA NA KRIŽNI PUT. KIŠA JE LIJEVALA A JA NISAM IMAO KIŠOBRANA. MA KOJI KIŠOBRAN! TOLIKO SAM TOGA HTIO ISPRATI S TOM BOŽJOM KIŠOM! TOLIKO SAM BIO SRETAN ŠTO JE ON BIO SA MNOM! ON TAMO NA KRIŽU I MUKAMA I JA OVDJE NA KIŠI! NEMJERLJIVE RAZLIKE!
I PRIŠLA MI JE JEDNA ŽENA DA IDEM S NJOM POD KIŠOBRANOM. NO, JA SAM JOJ SE SAMO NASMIJAO I ODBIO. MISLIM DA JOJ JE BILO SVE JASNO KADA JE VIDJELA MOJE OČI I OSMJEH.
KAO ODGOVOR NA TVOJ E-MAIL ISPRIČAT ĆU TI ŠTO SAM NEKI DAN RAZGOVARAO S JEDNOM SVOJOM DRAGOM SESTROM U VJERI. I ONA MI JE DALA I DAJE ''DUHOVNE HRANE'' U MOM DUHOVNOM RASTU. HODAMO NA DEVETNICU DUHU SVETOMU, SVAKI DAN, U JEDNU CRKVICU UDALJENU 5-6 KILOMETARA OD NAŠEG MJESTA. A TAMO DRAGI NAŠI SVEČENICI, ŽUPNIK I KAPELAN, ODRŽAVAJU MISNA SLAVLJA I IMAJU NADAHNUTE PROPOVIJEDI. I DOSTA OVIH DANA GOVORE O TOME DA NE SMIJEMO SAMO DONOSITI DOBRE ODLUKE NEGO IH I PROVODITI U DJELO. DA JE JEDAN TEOLOŠKI PISAC NAPISAO DA JE PUT U PAKAO POPLOČAN DOBRIM ODLUKAMA. SAMO DOBRE ODLUKE BEZ DOBRIH DJELA KOJIMA IH PROVODIMO NE ZNAČE NIŠTA. I DA PRESTANEMO ŽIVJETI U GRIJEHU, DA SE OTVORIMO DUHU SVETOMU KOJI ĆE NAS U TOME VODITI.
VEĆ 20 GODINA ŽIVI S DRUGIM KOJI JOJ JE JAKO DOBAR.
MARIJA KOJOJ SE JAKO UTJEČE JER TAKVA KAKVA JE, U GRIJEHU, NE MOŽE PRIMATI GOSPODINA.
PROPOVIJEDI I DA JE POSTALA JAKO ŽALOSNA. BAŠ ONO U SRCU. JER JE SHVATILA DA ZA NJU NEMA SPASA. DA ONA NIJE U ONIM ODABRANIMA. JER SVJESNO ŽIVI U GRIJEHU.
IZGLEDA, NAKON TOGA ŠTO SU SVEČENICI KAZALI. NO, SAMO AKO ĆE ODMAH SUTRA DOĆI KRAJ SVIJETA I GOSPODNJI SUD. ALI OVAKO, JA SAM SIGURAN DA ĆE ONA KAD-TAD U ŽIVOTU DOBITI PRILIKU DA SVE TO ISKRENO ISPOVIJEDI I DOBI OPROST. KAD-TAD, JER JE TAKVA KAKVA JE SIGURNO U GOSPODINOVIM PLANOVIMA.
REKAO SAM JOJ DA MI NE ZNAMO KAKAV JE PUT GOSPODIN NAMIJENIO ZA NAS. TO SAMO ON ZNA.
I DA LI SMO ODABRANI, TO SAMO GOSPODIN ZNA.
POVIJEST NAM GOVORI O TOME DA SU SE MNOGI OKORJELI NEVJERNICI, PO NAŠIM LJUDSKIM MJERILIMA OSUĐENI NA PROPAST, OBRATILI I SPASILI. POGLEDAJ SVETOG PAVLA. PROGONITELJA I UBICU KRŠĆANA.
KAKVI SMO. I TO JE VRLO BITNO, TAKVI KAKVI SMO. JER JA BIH NA NJEZINOM MJESTU U DATOJ SITUACIJI UČINIO NEŠTO DRUGO. ONA MOŽE SAMO ONO ŠTO ONA MOŽE. JER TAKO VRŠI BOŽJU VOLJU ZA SEBE. JER ZNA GOSPODIN ŠTO MOŽE A ŠTO NE.
PA ON JU JE STVORIO!
NEŠTO NA SILU. AKO TO RADI ONDA NEKA ODMAH STANE. TO NIJE PO GOSPODINOVOJ VOLJI, TO JE ŽIVOT U LAŽI. JER AKO ONA NE ŽELI ŽIVJETI S TIM ČOVJEKOM, AKO GLUMI TAJ ODNOS. ONDA NEKA STANE. I OSTAVI GA. ALI AKO SVE ČINI ISKRENO I ISTINITO U TOM ODNOSU ONDA ČINI ONO ŠTO MOŽE.
I NEKA SE PREPUSTI BOŽJOJ MILOSTI.
ALI, HODANJE NA MISE, MOLITVE, HODOČAŠĆA, ŽIVOT U ISTINI, SLUŽENJE DRUGIMA, TO SVE MOŽE I GOSPODIN OD NJE TO I OČEKUJE.
PUN DUHA SVETOGA DA SAM MOGAO LEBDJETI, RAZMIŠLJAO O TOME ZAŠTO ME GOSPODIN TAKO VOLI A JA ZA NJEGA ČINIM TAKO MALO. DA ĆE MI VJEROJATNO DATI NEKE KUŠNJE DA MOGU POSVJEDOČITI ZA NJEGA.
ONDA SAM SE SJETIO DA ME MAJKA SA 4 GODINE OSTAVILA PRI SUSJEDU, UZELA SESTRU I OTIŠLA S NJOM U DRUGU ZEMLJU RASTAJUĆI SE OD MOGA OCA, KOJEG NIJE BILO DOMA, I OD MENE KOJEG JE OSTAVILA OCU. DA, TO IZGLEDA SA STRANE, PO LJUDSKOM, TEŠKO. NO JA SE NE MOGU SJETITI NI JEDNOG TRENUTKA DA SAM JA MRZIO SVOJU MAJKU. A SVI OKO MENE SU ME GODINAMA NA TO NAGOVARALI. NI ONDA NI DANAS JOJ TO NISAM ZAMJERIO JER ME GOSPODIN OD TOGA SAČUVAO. ON NIJE DAO DA TAJ ZLI OSJEĆAJ PROTIV MAJKE KOJA ME RODILA, UĐE U MENE. I KAKVA JE TO ONDA BILA KUŠNJA. A I ONA JE SIGURNO RADI TOGA STRAŠNO PATILA NO ŽIVOT JU JE SILIO DA DONOSI ODLUKE TAKVE KAKVE JESU.
ZATVOR MI JE ONDA POSTAO NAJLJEPŠI DIO ŽIVOTA, TO VRIJEME PROVEDENO U NJEMU. JER JE GOSPODIN BI SA MNOM I DAO MI DA RASTEM U NJEMU. PA KAKVA JE TO ONDA BILI KUŠNJA!?
PA GOSPODIN MI JE DAO TOLIKO LIJEPIH STVARI, DOGAĐAJA, LJUDI DA IMAM OSJEĆAJ KAO DA LEBDIM. ILI KAKO KAŽE MOJA SUPRUGA DA BI SE VEĆ JEDNOM MOGAO PRIZEMLJITI. PA KAKVA JE TO ONDA KUŠNJA?
KOLIKO MI JE SAMO GOSPODIN DAO PREKRASNIH DUŠA NA MOJ PUT. EVO, TEBE, DRAGA SESTRO U VJERI. PA ŠTO BI TO MOGLO BITI VREDNIJE I ISPUNJENIJE KADA MI OVAKO RAZGOVARAMO O GOSPODINU I ŠTO I KAKO DA MU BUDEMO BLIŽI!?
I DOĐE. ALI JA TOLIKO ŽUDIM DA RASTEM U GOSPODINU DA GA NISAM NI OSJETIO, AKO JE UOPĆE I BIO.
NAŠIM ŽIVOTIMA, DA SE SAKRIO, ZNAJ DRAGA SESTRO U VJERI, DA JE ON TU ALI OD NAS OČEKUJE DA GA POTRAŽIMO.
TRAŽIMO U LJUDIMA U POTREBI OKO SEBE KOJI TREBAJU MATERIJALNU I DUHOVNU POMOĆ, DA GA TRAŽIMO U JOŠ VIŠE MISA I MOLITVI.
CVIJEĆU I PRIRODI KOJA NAS OKRUŽUJE, TI GA MOŽEŠ NAĆI I TVOJEM PREKRASNOM GRADU I MORU, I VJETRU I BURI KOJA PUŠE, U PRONAĐENOM SLOBODNOM MJESTU NA PARKIRALIŠTU, U OSMJEHU KOJI TI JE NETKO UPUTIO.
OSJEĆAMO, ZA NAS KAKVIM NAS JE STVORIO, ZA DRAGE LJUDE I ONE KOJI SU NAM MANJE DRAGI, ZA POSAO, ZA SVEĆENIKE, ZA KUŠNJE A ONDA I POSEBNO ZA TO ŠTO TI SE SADA SAKRIO I DOZVOLIO DA GA TRAŽIŠ I TAKO BUDEŠ BLIŽA NJEMU.
NJIH UVIJEK MI IZAZOVU TRNCE NA TIJELU I SUZE U OČIMA. SVE RADI NAŠEG GOSPODINA. HVALA TI ZA TO. BOG TE BLAGOSLOVIO, IVAN.''
DUH SVETI OVIH DANA
POSEBNO DJELUJE U
ŽIVOTIMA SVIH ONIH KOJI
GA TRAŽE.
OTVORIMO SE DUH SVETOMU!
PUSTIMO GA U NAŠE ŽIVOTE!
SLUŠAJMO ŠTO NAM GOVORI!
ČINIMO MALA ČUDESA U
NAŠIM ŽIVOTIMA I ŽIVOTIMA
LJUDI OKO NAS.
TO MOŽEMO, DUH SVETI ĆE
NAS VODITI!
BLAGOSLOVLJEN TI DUŠE SVETI U VIJEKE!
I BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE I TVOJ OTAC, BOG
STVORITELJ, U VIJEKE.
|
