Petak, 16.11.2012.g.

Prije desetak dana pročitao sam jednu, meni prekrasnu,   ''živu'', knjigu

od vrlo osporavane,  BOŽJE  SVJEDOKINJE,  MARIJE  VALTORTE.

Knjigu sam dobio od jednog dragog brata vjeri, koji me s time jako

razveselio, jer sam nešto od Marije Valtorta htio nabaviti za čitanje s

obzirom da sam o njoj pročitao da je ona imala kontakte s  DUŠAMA  U

ČISTILIŠTU.

No, ono što me jako dojmilo iz te male knjižice,  ''OGANJ   LJUBAVI'',

nisu bila svjedočenja o DUŠAMA  U  ČISTILIŠTU  nego o  PAKLU.

Naime, Mariji Valtorta, po njezinom svjedočenju, u jednom dijelu

njezinog života ukazivao se i govorio sam   GOSPODIN  ISUS.

KAO  I  KOD  SVIH  DRUGIH  SLIČNIH  PRIVATNIH  OBJAVA,  KOJE

CRKVA  NE  PRIZNAJE  KAO  VJERSKE  ISTINE  I  DOGME,  ALI  NITI

NE  OSPORAVA,  I  PREPUŠTAVA  SVAKOM  VJERNIKU  DA  SE  O

TOME  SAM  ODLUČI,  TAKO  JE  BILO  I  S  TIM  OBJAVAMA

GOSPODINA  ISUSA  MARIJI  VALTORTI. Najprije su i bile stavljene na

listu koje ne treba čitati, ali je nešto kasnije,  NA  DRUGOM

VATIKANSKOM  KONGRESU  TA  LISTA  PRESTALA  POSTOJATI.

Puno je bilo polemike u samoj Crkvi oko tih objava.

No, ja ne želim ulaziti u ono što ne znam i u čemu nisam sudjelovao. Ja

mogu samo preispitati sebe i  GOSPODINA  ŠTO  U  TIM  OBJAVAMA

MOGU  NAĆI  ZA  SEBE,  UČVRŠĆIVANJE  SVOJE  VJERE  I  SVOJ

DUHOVNI  RAST.

MARIJA  VALTORTA  JE  OBJAVILA  MNOGE  OBJAVE  KOJE  JE

PRIMILA  U  SVOJEM  NAJVEĆEM  I  NAJOSPORAVANIJEM  DJELU

''SPJEV  O  BOGOČOVJEKU'',  O  ISUSOVIM  ŽIVOTU  PRIJE  NEGO  SE

OBJAVIO.

…evo,  nestalo  je  električne  struje  i  zli  mi je ''pojeo'' jedan

dio teksta… a baš sam si mislio da li će nešto učiniti, nekako

sam osjećao da je tu negdje sada kada sam odlučio napisati

nešto o paklu… no,  on  čini  svoje a ja  svoje  pa ću se probati

prisjetiti onoga što sam napisao…

Dakle, draga Marija Valtorta objavila je dosta knjiga i ja, najvjerojatnije,

neću više pročitati niti jednu njezinu knjigu, jer me nekako ne privlače,

nemam potrebu za njima.

No ova mala knjižica  ''OGANJ  LJUBAVI''  ostat će mi u sjećanju po

jednom njezinom dijelu po naslovom  PAKAO.

U TOM DIJELU  GOSPODIN  ISUS  SE  OBJAVLJUJE  MARIJI

VALTORTI  DANA  15.01.1944.G.  I  GOVORI  JOJ  O  PAKLU.

TO  MI  JE  BI  PRVI  SUSRET  S  JEDNIM  OPISOM  PAKLA  KOJEG  JE

OPISAO  SAM  GOSPODIN  ISUS,  NAŠ  SPASITELJ.

I  MOGAO  SAM  SE  SAMO  ODREDITI  DA  LI  ĆU  U  TO

POVJEROVATI  ILI  NE,  U  TU  OBJAVU.

A  JA  SAM  ODLUČIO  U  SVE  TO  POVJEROVATI,  JER  NISAM

OSJETIO  NITI  NAŠAO  NITI  JEDAN  RAZLOG  DA  U  TO

POSUMNJAM.

NO,  TO  JE  MOJE,  MOJI  OSJEĆAJI.  SVATKO  OD  NAS  IMA

PRAVO,  I  OBVEZU  DA  SE  ODREDI  PREMA  SVIM  TAKVIM

STVARIMA  I  OBJAVAMA.

ALI  SAM  SIGURAN  DA  SE  SVI  MI  ITEKAKO  MORA  ODREDITI

PREMA  PAKLU.  KOLIKO  VJERUJEMO  U  NJEGOVO  POSTOJANJE,  U

NJEGOVU  TEŽINU,  MUKU,  VJEČNOST.

ZATO  MISLIM  DA  SVI  MI  TREBALI  TRAŽITI  ODGOVORE  O  TOME

ŠTO  JE  TO  PAKAO,  KAKO  IZGLEDA,  ŠTO  SE  TAMO  DOGAĐA,

KAKO  BI  ONDA  SHVATILI  ZBOG  ČEGA  SE  U  OVOM  ZEMALJSKOM

ŽIVOTU  TREBA  TOLIKO  TRUDITI  DA  SE  OBRATIMA,  UČVRSTIMO

U  VJERI,  ŽIVIMO  PO  VJERI,  KAKO  BI  IZBJEGLI  PAKAO  I  DOŠLI,

KAD-TAD,  U  KRALJEVSTVO  BOŽJE.

NIJE  MI  TEŠKO  PREPISATI  OVDJE  TIH  NEKOLIKO  STRANICA  IZ

KNJIGE,  KAKO  NE  BI  PRENOSIO  SAMO  SVOJE  IMPRESIJE,  NEGO

OMOGUĆIO  SVAKOME  OD  VAS  DA  SAMI  O  SVEMU  DONESETE

SVOJ  STAVI  MIŠLJENJE.

EVO  TOG  ODJELJKA  IZ  KNJIGE.

''PAKAO

15.  I.  1944.

Govori Isus:

''Jednom sam učini da vidiš Nakazu ponora (dne 20. VII 1943.  Gledala je

Sotonu).  Danas ću ti govoriti o njegovom kraljevstvu. Ne mogu te uvijek

držati u raju. Sjeti se da je tvoje poslanje dozivati braću u pamet istine

koje su odveć zaboravili. A od ovih zaborava, koji su u stvari preziri

vječnih istina, proizlaze tolika zla ljudima.

Piši dakle ovu bolnu stranicu. Poslije ću te utješiti. Noć je petka. Piši

gledajući u tvog Isusa koji je umro na križu u tolikim mukama, koje se

mogu usporediti jedino s mukama pakla, a takvu je smrt želio da spasi

ljude od Smrti.

Ljudi ovog vremena ne vjeruju više u opstojnost Pakla.  Stvorili su u sebi

drugačiji prekogrobni svijet, prema svome ukusu, i takav, da bude manje

zastrašujući za njihovu savjest, koja zaslužuje veliku kaznu. Učenici,

više-manje vjerni Duhu Zla, znaju da bi se njihova savjest suzdržala od

stanovitih nedjela, kad bi stvarno vjerovala u Pakao kakvim ga Vjera

naučava da jest; znaju da bi se njihova savjest, po izvršenom nedjelu,

povukla u samu seb i u grižnji našla pokajanje, i u strahu našla pokajanje,

i s pokajanjem put da se vrati k Meni.

Njihova zloća, kojoj ih je poučio Sotona, kojemu su sluge i robovi (već

prema njihovom prianjanju volji i sugestijama Zloga), ne želi ova

povlačenja i ove povratke. Zato poništava vjeru u Pakao  kakav on stvarno

jest i izmišlja neki drugi, ako ga uopće izmišlja, koji nije drugo do neka

stanka da se uzme zalet za druga, buduća izmišljanja.

Gura ovo svoje mišljenje sve do  svetogrdnog vjerovanja, da se najveći

od svih grješnik čovječanstva, omiljeni sin Sotone, onaj koga Evanđelje

naziva lopovom   (Iv 12,4-6),  koji je bio čovjek požude i pohlepan za

ljudskom slavom kako kažem Ja, on,  Iškariot,  koji je zbog gladi

trostruke požude postao trgovac Sina Božjega i za trideset srebrnika,

smiješna monetarna, i sa znakom poljupca, beskonačna afektivna

vrijednost, mene predao u ruke krvnika,… on da se može otkupiti i doći k

Meni kroz susljedne faze.

Ne. Ako je on bio svetogrdnik u najgorem smislu riječi, Ja to nisam. Ako

je on bio nepravednik u najgorem smislu, Ja to nisam. Ako je on bio taj

koji je s prezirom prolio moju krv, Ja to nisam. I oprostiti Judi bilo bi

svetogrđe naneseno Mojemu Božanstvu koje je on izdao, bila bi nepravda

prema svim ostalim ljudima, koji su uvijek manje grješni od njega, a

ipak kažnjeni zbog svojih grijeha, bio bi to prezir Moje Krvi, bilo bi to

napokon doći na manje mojim zakonima.

Rekoh, Ja  Bog Jedan i Trojstven, da ono što je određeno za Pakao traje

u njemu kroz vječnost, jer iz te smrti se ne izlazi na novo uskrsnuće.

Rekoh da je taj oganj vječan i da će se u njemu naći zajedno svi koji

počinjaju sablazni i bezakonja. Ne vjerujte da će to biti samo do svršetka

svijeta. Ne, dapače, nakon strašne smotre, još nemilostivije će biti to

boravište plača i muke, jer ono što je još sada dopušteno njegovim

gostima da imaju paklenu zabavu  -  moći  škoditi  živima  i  gledati

nove  osuđenike  kako  se  strmoglavljuju  u  ponor  -  više  neće  biti,  i

vrata  odurnog Sotoninog kraljevstva bit će od mojih anđela zakovana,

zabravljena zauvijek, zauvijek, zauvijek, jedan  ''uvijek'',  čiji broj godina

nema više broja i u odnosu na koje, kad bi godine postale zrna pijeska

svih oceana zemlje, bile bi manje od jednog dana ove moje neizmjerljive

vječnosti, sačinjene od svjetla i slave u visinama za blagoslovljene, a od

tame i užasa za prokletnike u dubinama.

Rekoh ti da je Čistilište oganj ljubavi.  Pakao  je  oganj

strogosti.

Čistilište je mjesto u kojem vi, misleći na Boga, čija Bit vam je zasjala u

času posebnog suda i ispunila vas željom da Ga posjedujete, ispaštate

pomanjkanja ljubavi prema Gospodinu Bogu svojemu. Kroz ljubav

osvajate Ljubav, i kroz stupnjeve ljubavi uvijek sve žarče perete haljinu

dok je ne učinite sjajnom i svijetlom da uđete u kraljevstvo svjetla čije

bljeskove ti pokazah prije nekoliko dana.

Pakao je mjesto u kojem misao na Boga, sjećanje na Boga kojeg se

ugledalo za posebnog suda,  nije kao kod duša u Čistilištu, sveta želja,

nostalgija, tužna ali puna nade, nade pune mirnog iščekivanja, sigurnog

mira koji će doseći savršenstvo kad se pretvori u posjedovanje Boga, ali

koji duhu koji se čisti već daje veselu pročišćujuću aktivnost, jer ih svaka

muka, svaki trenutak muke, približava Bogu, njihovoj ljubavi; nego je

grižnja, bjesnilo, osuda mržnja. Mržnja prema Sotoni, mržnja

prema ljudima, mržnja prema sebi samima.

Sotonu, kojeg posjeduju i gledaju mu pravo lice, ne više skriveno pod

čarobnim smiješkom tijela, pod sjajnim svjetlucanjem zlata, pod moćnim

znakom vlasti, nakon što su mu se klanjali za života, umjesto Meni, sada

mrze, jer je uzrok njihove muke.

Nakon što su se, zaboravljajući svoje dostojanstvo djece Božje, klanjali

sve dotle dok su postali ubojice, lopovi, varalice, trgovci gnusoba zbog

njih, sada kada ponovno nalaze svoje gospodare zbog kojih su ubijali,

krali, varali, prodavali vlastitu čast i čast tolikih nesretnika, slabih,

nezaštićenih stvorenja čineći od njih sredstvo za porok koji ni životinje ne

poznaju  -  za  bludnost, obilježje čovjeka kojeg je Sotona otrovao  -

sada  ih  mrze  jer  su  uzrok  njihove  muke.

Riječ  ''MRŽNJA''  prekriva ovo golemo kraljevstvo; riče u tim

plamenovima; zavije u kesenju đavola; jeca i laje u jaucima osuđenika;

zvoni, zvoni, zvoni poput vječnog zvona za uzbunu; ječi poput vječne

vojne trublje koja oglašuje smrt; ispunjava sobom sve kutke te tamnice; i

jest, od sebe, muka, jer obnavlja pri svakom jeku sjećanje na Ljubav

zauvijek izgubljenu, grižnju daju je sama htjela  izgubiti, bijes što ju više

nikada neće moći vidjeti.

Duša mrtva, među tim plamenovima, poput tjelesa bačenih na

lomaču ili u peć krematorija, savija se i vrišti kao zahvaćena

iznova životnim pokretom i opet se budi da shvati svoju

zabludu, i umire i opet se rađa svakog časa s užasnim

trpljenjima, jer je grižnja ubija u izricanju psovki i ubijanje je

vraća da nanovo zaživi za novu muku. Punina zločina, da je

izdala Boga, u vremenu stoji sučelice duši kroz svu vječnost;

strahota zablude da je odbila Boga u vremenu stoji tu pred

njom za njezinu muku prisutna kroz svu vječnost.

U ognju plamenovi stvaraju utvare od onoga čemu su se klanjali za

života, strasti se ocrtavaju u usijanim potezima kista s najprimamljivijim

izgledima, i kriješte, kriješte svoj memento:  ''Htio si oganj strasti. Sada

imaj oganj upaljen od Boga čiji si sveti Oganj ismjehivao.''

OGANJ  odgovara ognju. U Raju je oganj savršene ljubavi. U

Čistilištu je oganj pročišćujuće ljubavi. U Paklu je oganj

prezrene ljubavi. Jer su izabranici ljubili do savršenstva, Ljubav

im se daje u svom savršenstvu. Jer su duše koje se čiste, ljubile

mlako, Ljubav se pretvara u plamne da ih dovede do

Savršenstva. Prokletnici pak, jer su gorjeli od svakog ognja

samo ne od Ognja Božjeg, Oganj srdžbe Božje ih žeže kroz svu

vječnost.  A u ognju je  LED.

Oh,  što  je Pakao ne možete zamisliti. Uzmite sve što je čovjekova

muka na zemlji: oganj, plamen, led, vode koje potapaju, glad san, žeđ,

rane, bolesti, smrt, i sve to stavite zajedno i umnožite milijun puta.  Imat

će te samo sjenu te užasne istinite.

U neizdrživu žaru bit će pomiješan i zvjezdani led. Osuđenici su

gorjeli od svakog ljudskog ognja imajući jedino prema

Gospodinu Bogu svome duhovni led. I led ih čeka da ih sledi

nakon što ih je posoljene poput riba oganj pekao na svojim

plamenovima. Muka na muku, ovaj prijelaz od žara koji topi u led koji

ukrućuje.

Oh, nije to metaforički slikoviti govor, jer Bog može učiniti da duše,

teške već od počinjenih grijeha, imaju osjetljivost jednaku

osjetljivosti tijela, pa i prije nego to tijelo ponovno obuku. Vi ne

znate i ne vjerujete. Ali uistinu vam kažem da bi vam bilo bolje da

podnesete sve muke mojih mučenika nego li jedan sat tih paklenih

tortura.

TAMA  će  biti treća muka. Tama materijalna i tama duhovna. Biti

zauvijek u tminama nakon što si vidio Rajsku svjetlost i biti u zagrljaju

Tmine nakon što si vidio Svjetlost koja je Bog! Premetati se u tom

mračnom užasu u kojem jedino, u odsjevu gorućeg duha, svijetli

ime grijeha po kojem si u tom užasu prikovan! Ne nalaziti

oslonca, u tom mješavini duhova koji se mrze i jedni drugima

škode, doli u očaju koji ih čini bezumnima  i uvijek sve više

prokletima. Hraniti se njime, oslanjati se na nj, uvijati s njime.

Smrt će hraniti smrt, rečeno je. Očaj je smrt i hranit će te

mrtvace kroz svu vječnost.

Ja vam to kažem, Ja koji, iako sam stvorio to mjesto: kad sam sišao u nj

da izvučem iz Limba one koji su čekali moj dolazak, užasnuh se, Ja,

Bog, nad tim užasom; i, kada stvar učinjena od Boga ne bi bila

nepromjenljiva, zato što je savršena, bio bih ga učini manje strašnim, jer

sam Ljubavi nad tim užasom sam osjećao bol.

A  vi  tamo  hoćete  ići.

Razmišljajte, o sinovi i kćeri, ovu moju riječ. Bolesnima se daje gorki

lijek, zahvaćenima od raka pale ili sijeku zlo. ovaj lijek i ovo paljenje

kirurga je za vas, bolesni i kancerozni. Ne odbijajte ga. Poslužite se

njime da ozdravite. Život ne traje samo ovo nekoliko dana na

zemlji. Život započinje kad vi mislite da svršava, i nema više

svršetka.

Učinite da za vas poteče tamo gdje svjetlost i radost Božja čini lijepom

vječnost, a ne gdje je Sotona, vječni mučitelj.''

I  ETO,  SVE  TO  IZGLEDA  KAO  NEKO  FANTAZIRANJE,  KAO  DA

NAM  JE  NETKO  PREPRIČAO  NEKE  SVOJE  SNOVE,  KOJIH  SE  SVIH

NIJE  MOGAO  NI  PRISJETITI.

NO,  JA  VJERUJEM  DA  JE  SVE  OVO  ISTINA,

ISTINA  KOJU  MI  NE  MOŽEMO  SAMI

SPOZNATI,  ALI  ONA  POSTOJI.  I  ONA  ĆE

BITI  TAKVA  JEDNOG  DANA.

I  NIJE  DA  MI  JE  TO  SVE  KRISTALNO

JASNO.  NE,  ALI  I  TO  ŠTO  MI  JE  JASNO

IZAZIVA  KOD  MENE  STRAH  BOŽJI.  STRAH

DA  ČIM  MANJE  GRIJEŠIM  I  VRIJEĐAM

SVOGA  JEDINOGA  BOGA.

NE  MOŽEMO  VJEROVATI  U  LIJEPE  STVARI  KOJE  ČITAMO,  KOJE

ZNAMO  OSJETITI,  O  KOJIMA  NAM  DRUGI  PRIČAJU,  KOJE  SE

DOGAĐAJU  NEGDJE  U  RAJU,  U  KRALJEVSTVU  NEBESKOM,  AKO

NEĆEMO  VJEROVATI  U  POSTOJANJE  OVAKVOG  PAKLA.

I  SADA  BI  BAREM  MALO  TREBALI

OSJETITI   STRAH,  STRAH  BOŽJI,  DA  SE

POTRUDIMO  SVIM  SVOJIM  SNAGAMA,  SRCA,

TIJELA  I  DUHA,  KAKO  BI  ČIM  MANJE

GRIJEŠILI,  KAKO  BI  BILI  MILOSRDNI  I

PUNI  LJUBAVI  PREMA  SVIMA  OKO  SEBE,

KAKO  BI  UVIDJELI  NEMJERLJIVU

VRIJEDNOST  MISE,  ISPOVIJEDI,  PRIČESTI,

MOLITVE,  DOBRIH  DJELA,  SLUŽENJA

DRUGIMA,  BIBLIJE,  KLANJANJA  PRED

PRESVETIM  ITD…

I  OPET,  GOSPODIN  NAM  NA  RAZNE  NAČINE  DADNE  ZA

SPOZNATI  KAKO  IZGLEDAJU  RAJ,  ČISTILIŠTE  I  PAKAO,  KAKO  BI

SE  U  OVOM  SVOJEM  ZEMALJSKOM  ŽIVOTU  MOGLI  ODLUČITI

ŠTO  ĆEMO  I  KAKO  ODABRATI  I  TAKO  ŽIVJETI.

I  SVAKI  TRUD  ĆE  GOSPODIN

NAGRADITI.

TRUD  ČIM  ČEŠĆIH  ODLAZAKA  NA  MISE,

ISPOVIJEDI,  PRIČESTI…

TRUD  ČIM ISKRENIJIH  I  PREDANIJIH

MOLITVI  ZA  SEBE  I  ZA  DRUGE…

TRUD  ZA  ČINJENJEM  I  ONOG

NAJMANJEG  MILOSRDNOG  DJELA,  ILI

PONAŠANJA,  PREMA  SVIMA  ONIMA  OKO

NAS  KOJI  SU  U  POTREBI…

TRUD  DA  ŽIVIMO  U  ISTINI  I  DA

MRZIMO  LAŽ…

ŽELJU  I  TRUD  DA  HOĆEMO  BITI  BOLJI

LJUDI  I  VJERNICI.

SMILUJ  NAM  SE  GOSPODINE  ISUSE  PO

MILOSRĐU  SVOME!

BLAGOSLOVLJEN  TI  GOSPODINE  U  VIJEKE,  I  TVOJ  OTAC,  BOG

OTAC,  I  VAŠ  DUH  SVETI.

I  ČAST  I  SLAVA  DJEVICI  MARIJI.