''MILOSRĐE MI JE MILO, NE ŽRTVA.'' Ispis

 

 

 

Srijeda, 19.12.2012.g.

 

 


Ovih dana me Gospodin želi naučiti što znači, u današnje vrijeme, ona

Njegova rečenica apostolima od prije 2000 godina:

 



''MILOSRĐE  MI  JE  MILO  A  NE  ŽRTVA.''

 

 


Nisam baš sto posto siguran da li sam sve dobro shvatio, pa mi je u

svemu tome pomogao jedan članak iz knjige koju sam pročitao ovih

dana,  SKRIVENO  DIJETE  MEĐUGORJA.


Od kada sam doživio obraćenje, KADA  JE  GOSPODIN  NA  VELIKA

VRATA  UŠAO  U  MOJ  ŽIVOT,  počeo sam mijenjati sebe i svoj način

ponašanja.

 

 

 

ALI,  TOLIKO  JE  TOGA  BILO  ZA

 

PROMIJENITI  DA  NISAM  ZNAO  OD

 

KUDA  BIH  POČEO!

 

 


A  UPRAVO  JE  TO  S  GOSPODINOM

 

NAJLJEPŠE!  NAŠE  JE  SAMO  DA

 

DONESEMO  SVOJU  ČVRSTU  ODLUKU  DA

 

ĆEMO  NEŠTO  UČINITI  A  OSTALO  ĆE

 

UČINITI  GOSPODIN,  KAKO  GOD  SE  U

 

POČETKU  NAMA  ČINI  DA  JE  TO

 

NEMOGUĆE  ILI  TEŠKO  IZVEDIVO.

 

 


Tako sam u nekom trenutku odlučio da više jednostavno ne želim u

svojem životu, bilo privatnom bilo poslovnom,  UPOTREBLJAVATI  LAŽ,

KRAĐU,  ŽIVOT  PROTIV  BOŽJIH  ZAPOVIJEDI.


NITI  U  JEDNOM  TRENUTKU  NITI  U  JEDNOM  SLUČAJU!


DA,  TEŠKO  JE  TO,  ''PADNEM''  TU  I TAMO.  NESVJESNO,  ILI  ME

ZLI  IZIGRA,  NE  PRIMIJETIM  KAKO  ME  LUKAVO  DOVEDE  DO

TOGA  DA  ''PADNEM''.


JER  POSTOJE  NA  TISUĆE  I  TISUĆE  NAČINA  KAKO  KRASTI  I

LAGATI.


NO,  SVE  TE  NAČINE  SAM  DO  SADA  JA  UVIJEK  PREPOZNAO  PA

SAM  IH,  ILI  IZBJEGAO  I  ZAOBIŠAO,  ILI  SAM  ''PAO''  PA  SAM

OTIŠAO  NA  ISPOVIJED  I  ČVRSTO  ODLUČIO  DA  TAKO  VIŠE

NEĆU  ''PASTI''.


Zbog toga si i ne mogu naći posla jer onako sam prije radio, više ne

želim, a u ostalom mi Gospodin još uvijek nije dao šansu.


DA  GA  PROSLAVIM  I  U  POSLU!


No, ''naletio'' sam i na neke slučajeve koji su mi velike kušnje.

 

 


KADA  BI  TREBAO  I  MOGAO  POMOĆI

 

NEKIM  LJUDIMA  U  VELIKIM

 

POTREBAMA,  TO  SAM  I  PRIJE  RADIO

 

NA  SLIČNE  NAČINE,  ALI  BIH  ONDA

 

MORAO  ''ZAOBIĆI''  NEKI  PROPIS  ILI

 

ZAKON,  ODNOSNO,  KAKO  BI  MI

 

HRVATI  REKLI,  ''SNAŠAO  BI  SE,

 

ISKORISTIO  PRILIKU''.

 

 


''SNALAŽENJE,  ISKORIŠTENJE  PRILIKA  I

 

VEZA''  VIŠE  NISU  DIO  MOJEG  ŽIVOTA  I

 

NE  ŽELIM  DA  BUDU  JER  SE  TIME  LAŽE

 

I  KRADE.  NA  RAZNE  NAČINE.

 

 


ALI  POTREBE  TIH  DRAGIH  LJUDI  I  DALJE  POSTOJE.


A  JA  SE  ŽELIM  DRŽATI  BOŽJIH  ZAPOVIJEDI  KOJE  SU  MI

DONIJELE  MIR.


I  SADA,  KADA  BIH  TREBAO  ''SE  MALO  SNAĆI'',  KAKO  BI

POMOGAO  DRAGIM  LJUDIMA  OKO  SEBE  U  VELIKIM  POTREBAMA,

JA  SAM  ODLUČIO  DA  TO  NEĆU  UČINITI.


ŽELIO  SAM  IM  POMOĆI  ALI  NE  NA  TAJ  NAČIN.  A  DRUGAČIJE

IM  NISAM  MOGAO  POMOĆI.


I  NISAM  RADI  TOGA  OSJEĆAO  NEMIR.


ALI  SAM  OSJEĆAO  VELIKU  TUGU  I  ŽALOST  U  SRCU  I  DUŠI

KADA  SAM  IH  VIDIO  KAKO  SU  ONI  TUŽNI  I  ŽALOSNI  JER  SU

OČEKIVALI  DA  ĆE  SE  RIJEŠITI  NJIHOVI,  ČAK  BI  MOGAO  REĆI  I

EGZISTENCIJALNI  PROBLEMI.

 

 


NO,  JA  SAM  SE  ODLUČIO  TOGA

 

DRŽATI.  VIŠE  TO  NE  ŽELIM,  BEZ

 

OBZIRA  DA  LI  ĆE  NEKIMA  DRUGIMA

 

BITI  TEŠKO.  JER  ŠTO  JE  NEPOŠTENO

 

STEČENO  ILI  UČINJENO,  NE  MOŽE

 

IMATI  DOBRE  PLODOVE.

 

 


DA,  živio sam u takvom uvjerenju sve do trenutka kada nisam pročitao

članak iz knjige  SKRIVENO  DIJETE  MEĐUGORJA,  ''KOZE  BEZ

GRANICA''.

 

 


O,  KAKO  SAM  PLAKAO!  (i sad mi idu

 

suze)

 

 


GOSPODIN  MI  JE  POKAZAO  NOVU  DIMENZIJU  SVOJEG  NAUKA

NA  ZEMLJI.  NOVU  DIMENZIJU  VJERE  I  DUHOVNOSTI  U  KOJOJ

ME  ON  HOĆE  VIDJETI.

 

 


POUČIO  ME  JE  DA  MU  JE  MILIJE

 

MILOSRĐE  ZA  POTREBITE  NEGO

 

POŠTIVANJE  LJUDSKIH  ZAKONA  I

 

UVRIJEŽENIH  NAČINA  PONAŠANJA!

 

 


EVO  TOGA  ČLANKA.  I  KAKO  JE  NA  KRAJU  TOG  ČLANKA  DRAGA

SESTRA  EMMANUEL,  KOJA  JE  NAPISALA  ČLANAK  I  KNJIGU,

OPISALA  SVOJA  RAZMIŠLJANJA  I  OSJEĆAJE,  TAKO  SAM  SE  DO

OVOG  ČLANKA  I  JA  OSJEĆAO.

 


''Gospa žarko ljubi malene pastire, a tu ljubav nikad nije tajila,

pogotovo ako uzmemo u obzir broj pastira kojima se tijekom

povijesti ukazala.


Za vrijeme popisa cara Augustina, kada je Isus  rođen u

Betlehemu u Judeji, najprezreniji sloj židovskog stanovništva

predstavljali su pastiri koji su spavali u polju. Bog je zaista

odabrao najmanje od najmanjih da budu svjedoci rođenja

Njegovog Sina. Ljudi bi vjerojatno odabrali ugledne osobe iz

Betlehema, osobe koje svi poštuju.  O,  čudesnog li misterija

slobode Božje!


Zašto pastiri? Čini mi se da su se, među mnogim darovima koje

posjeduju, isticali u življenju onih misterioznih naputaka koje je

Krist dao svojim apostolima dok ih je slao u misiju: ''Budite

dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!''  (Mt 10,16).


Kako bi zaštitili živote ovaca, a time i hranu ljudima, provodili

su duge sate danju i noću u ''školi  prirode''. Njihove duše bile su

opremljene posebnim antenama, sposobnim uhvatiti najtajnije

poruke od Stvoritelja. Pastir je bio čovjek života, onaj koji

preživljava, čovjek izbavljenja u trenutku kad planovi ostalih,

koliko god bili razrađeni, ne uspijevaju.


1993. godine bjesnio je rat u Bosni i Hercegovini. Cijela sela

patila su od gladi, a bombardiranja su slijedila jedna za drugim.

srbi su pregazili cijelo područje pokraj Konjica, spaljujući kuće i

ubijajući sve životinje. Ljudi iz Sjedinjenih Američkih Država,

koji su odlazili na hodočašća u Međugorje, čuli su da djeca na

tom području nemaju mlijeka. Zato su odlučili povećati broj

domaćih životinja u tom području. Nudili su velike iznose novaca

za otkup koza. Ali, gdje bi netko mogao naći i tri koze u zemlji

opustošenoj vatrom i krvlju?


Susjedna Hrvatska mogla je dostaviti koze po skromnoj cijeni

od 160 dolara (800 kuna) po kozi! Lokalni Amerikanci, radujući

se kupnji koza, iznajmili su kamione za prijevoz životinja,

pedeset koza po kamionu. Stotine koza trebalo je raspršiti u

nekoliko sela u Bosni i Hercegovini. Ali, naravno, morala je

postojati neka ''kvaka''  -  vuk  je  čekao  koze.


Između Hrvatske i Bosne i Hercegovine mora se proći carinska

kontrola i tu je zaustavljen prvi kamion. Carinici nisu htjeli

pustiti kamion ako se za životinje ne plati carina. No, carina bi

povećala cijenu koza skoro dva puta.


Zar bi Gospodin dopustio da siromašni seljaci u Bosni i

Hercegovini ostanu bez svoje polovice koza?


Pastir, koji je stajao u blizini, čuo je što se događalo. I on sam

je bio iz Hercegovine. Nakon što je propatio teškoće života u

tom neplodnom području uz granicu… (moje suze...,  NE  BIH

REKAO  DA  TO  NIJE  BIO  ANĐEO  GOSPODNJI,  tako  ja  vidim

Gospodina na djelu i u svakidašnjem životu)…  više  nije  bio

nedužni  dvadesetogodišnjak.  Nasmiješio  se. Čak i prije nego

je znak za uzbunu mogao stići do SAD-a, ( ljudima koju dali

sredstva za kupnju koza), uzrokujući tjeskobu i zbunjenost,

pastir je precizno procijenio situaciju i bez fanfara ponudio

pomoć. Pokazao je vozačima da se okrenu i da ga prate uz

uzak, opasan put. Pogled je bio veličanstven. Divlja brda su

pokazivala svoje golo kamenje i grmlje i nagovještavala

tajanstvena skrovišta.


Ova  zemlja  je bila raj za koze. Pastir se smješkao. Savršeno

miran, imao je svoj plan. Obavijestio je Amerikance da će otići

naprijed i da će se smjestiti na brdu nasuprot njima. Čim ga vide

na brdu, trebaju samo otvoriti vrata kamiona.


Tada su naši prijatelji, proizvod najboljih američkih sveučilišta,

vidjeli prizor svoga života. Izdaleka, pastir je počeo zviždati, a

koze su u savršenom skladu iskakale iz kamiona, pet po pet, i

žurile k njemu, prelazeći u Hercegovinu!


Očito je da su granice za ljude a ne za koze.


Tog je dana u selima bilo slavlje. Stigle su koze! Moći će

preživjeti, djeca će imati mlijeka.

 


(E sada dolazi onaj dio članka  GDJE  SAM  PLAKAO  KAO  KIŠA,  VIDIO

SEBE  U  RAZMIŠLJANJIMA SESTRE  EMMANUEL.


Jer mi je već sredinom članka došla nelagoda,  ONA  FARIZEJSKA,  pa

kako to sada sestra tu piše kada su oni prevarili carinu i državu,

prošvercali su koze svojim snalaženjem, ali su ipak prevarili carinu,  nije

to onda po Božjem, po Njegovim zapovijedima.) Članak ide dalje:

 


MILOSRĐE  MI  JE  MILO


Zbog ispraznih sam skrupula oklijevala ispričati gornju

anegdotu, ali skrupule nisu pobijedile!


Zapravo, sjećam se sličnog događaja. U subotnji dan, dok su

Isusovi učenici hodali po poljima, trgovali su plodove žita. Bili su

gladni!


Misija je kod Isusa na prvom mjestu: žar za duše nadilazi

potrebe trbuha. Jede se kad vrijeme dopušta, a kad vrijeme ne

dopušta, misija se nastavlja bez hrane. Ovaj put su imali priliku

''jesti u prolazu'', ali bilo je zabranjeno žeti u subotu.


Farizeji, presretni što su mogli uhvatiti Isusa u ovoj točki

Zakona, predbacili su mu što je dopustio učenicima da prekrše

subotu.


KAKO  JE  DIVAN  ISUS  JER,  baš kao i pastir naših koza, stavlja

stvari u pravu perspektivu, pred očima svih tih pravnih

stručnjaka koji su tako hendikepirani u svom srcu:  ''KAD  BI

STE  RAZUMJELI  ŠTO  ONO  ZNAČI:  MILOSRĐE  MI  JE  MILO,

A  NE  ŽRTVA,  NE  BISTE  OSUDILI  OVE  NEKRIVE.  TA  SIN

ČOVJEČJI  JE  GOSPODAR  SUBOTE!''  (Mt 12:1-8)  (ili priča o

kralju Davidu koji je za svoje gladne trupe pribavio posvećeni

kruh koji su samo svećenici smjeli jesti (1 Sam 21,1-6)  -  priča

na koju je Isus upozorio farizeje (Mt 12, 3-4)


Hvala Bogu, zakon je napravljen radi čovjeka, a ne čovjek radi

zakona.


Zakon koji postoji u vrijeme rata i usred bombardiranja, zakon

je preživljavanja!''

 

 


Evo, to je taj članak koji mi je širom otvorio oči kako se u nekim

slučajevima i ja ponašam kao farizej.


Držim se nekih ljudskih zakona i propisa ne pomažući nekim ljudima oko

sebe koji imaju neke egzistencijalne potrebe koje bi im ja mogao riješiti

kada mi se malo ''snašao''

 



KAKO  SAM  PLAKAO!  OPET  ME

 

GOSPODIN  POUČIO!

 

 



Odmah sam otišao do jedne drage obitelji i rekao da ću im pomoći riješiti

problem koji ih jako tišti, a za koji sam im prije rekao da im ga ne mogu

riješiti jer više ne želim raditi onakve stvari kao prije.

 

 


Život  ih  baš  ne  mazi ali neka barem sada

 

ovako vide  DA  POSTOJI  BOG  O  KOJEM

 

IM  STALNO  PRIČAM  DA  JE

 

PROMIJENIO  MOJ  ŽIVOT.

 

 


VJEROJATNO  IH  SVE  MOJE  RIJEČI

 

NEĆE  BOLJE  UVJERITI  U  SVE  TO  KAO

 

OVO  ŠTO  ĆU  IM  UČINITI.

 

 

 

 

''MILOSRĐE  MI  JE  MILO,  NE  ŽRTVA.''

 

 


O,  HVALA  TI  LJUBLJENI  ISUSE  ŠTO  SI

 

MI  DAO  ZA  SPOZNATI  SAMU  JEDAN

 

MALI  DJELIĆ  TVOJEG  MILOSRĐA  KOJIM

 

SI  OBDARIO  NAS  GRIJEŠNIKE!

 

 


BLAGOSLOVLJEN  TI  GOSPODINE  U  VIJEKE,  I  TVOJ  OTAC,  BOG

OTAC,  I  VAŠ  DUH  SVETI.

 


I  ČAST  I  SLAVA  DJEVICI  MARIJI,  NAŠOJ  NEBESKOJ  MAJČICI.