| DUŠU MOJU DO DNA SI POZNAVAO ... |
|
|
Nedjelja, 02.02.2014.g.
Poslije KLANJANJA ŽIVOM GOSPODINU U PRESVETOM OLTARSKOM SAKRAMENTU ovaj četvrtak, vani pred crkvom, susreo sam jednu dragu sestru u vjeri s kojom se nisam pošteno vidio od ljeta.
Znali smo prije razmijeniti neka osobna svjedočanstva o tome što nam Gospodin lijepoga čini u životu, ohrabriti tako jedan drugoga.
No, od ljeta smo oboje imali raznih osobnih briga pa nismo baš mogli naći vremena i načina za neke veće razgovore.
Već kad sam ju vidio na misi, mislio sam si, ako će mi Gospodin dati priliku, pozvat ću ju poslije na kavu da ju malo čujem.
I da, KAKO TO VEĆ BIVA SA NAŠIM GOSPODINOM, NE TREBAMO SE MI BRINUTI DA LI ĆE SE DOGODITI NEŠTO ŠTO JE NJEGOVA SVETA VOLJA ZA NAŠE ŽIVOTE.
DOGODIT ĆE SE SIGURNO.
SAMO JE TADA PITANJE ŠTO ĆEMO MI UČINITI, DA LI SMO TU NJEGOVU VOLJU SPREMNI PRIHVATITI I IZVRŠITI.
I dok je KLANJANJE završilo, i posljednja nota pjesme,i onda molitva koju najčešće poslije mise izmolim SVETOM MIHAELU ARKANĐELU, čekao me do izlaska iz crkve još i obavezan znak križa sa posvećenom vodom na prstima, gledajući u SVETOHRANIŠTE, pa molitva pred kipom Marije i njezine majke Ane GDJE IH UVIJEK BLAGOSLOVIM I MOLIM DA SE MOLE ZA NAS GRIJEŠNIKE, pa onda molitva pred kipom PRESVETE MAJČICE SA SINOM ISUSOM U NARUČJU, gdje ju molim DA SE MOLI ZA NAS GRIJEŠNIKE I GDJE JOJ ZAHVALJUJEM ZA TO.
I dok sam sve to obavio, razmišljao sam o tome da li je možda već ta draga sestra otišla, da možda i nije bila na klanjanju.
No, pogledao sam na parkiralište i vidio tamo njezin auto.
I ONA JE BILA NA KLANJANJU PRESVETOM NAŠEM SPASITELJU.
I samo što sam se spustio niz stepenice, evo nje s druge strane.
Oboje smo se široko nasmijali. Dugo se već tako nismo vidjeli. Ja ju odmah pozovem na kavu da ju malo čujem a ona odmah prihvati.
Toliko smo toga imali za pričati. A sve je vezano uz Gospodina, na razne načine.
I pričali mi je ona da kako joj jedno od djece počelo ČITATI BOŽJU RIJEČ, BIBLIJU.
OBOJE SMO SE ODMAH POČELI OD SRCA SMIJATI. Do prije par mjeseci svi su ju u obitelji, pa i djeca, smatrali čudakinjom.
A ona nastavi da je to počelo onako spontano, prateći ovih zadnjih mjeseci što radi njegova mama. KAKO SE NE ODVAJA OD PISANE BOŽJE RIJEČI.
KAKO JE ONA UVIJEK NA ORMARIĆU KRAJ NJEZINOG KREVETA I KAKO JU UVIJEK ČITA PRIJE SPAVANJA.
I KAKO JU JE UVIJEK NOSILA NA LIJEČENJE KUDA JE U ZADNJE VRIJEME MORALA ČESTO IĆI.
A u toj obitelji do prije nekog vremena i nije baš bilo Gospodina. No, kako to uvijek biva, Gospodin u svakoj obitelji UPALI JEDNU SVIJEĆU I STAVI JE NA STOL.
DA SVIMA SVIJETLI.
A TA DRAGA SESTRA UPRAVO TO RADI U SVOJOJ OBITELJI.
I pričala mi je kako je ona primijetila to interesiranje jednog od djece za BIBLIJU pa je onda ona jednom malo načela temu o tome.
I tako su razgovarali O PISANOJ BOŽJO RIJEČI.
I onda je primijetila jednu večer da joj nedostaje BIBLIJA, koja joj je uvijek na noćnom ormariću da si može svaku večer nešto pročitati. Znala je kod koga je.
Drugi dan je ponovno BIBLIJA bila na svojem mjestu. Pa je ponovno nestala.
A ona si je uzela drugu.
I rekla je tom svom djetetu DA SI MOŽE, AKO ŽELI ČITATI, ZADRŽATI TU BIBLIJU, DA MU JU JE ONA POKLANJANJA I DA JE SADA NJEGOVA.
DIJETE JE BILO IZNENAĐENO I SRETNO.
A SVOJE ČITANJE BIBLIJE POČELO JE SA STARIM ZAVJETOM. MAKAR GA JE ONA ODGOVARALA JER JE TO TEŠKO ČITATI I RAZUMJETI ZA POČETAK. ALI DIJETE JE REKLO DA ŽELI SVE IZ POČETKA.
A TO DIJETE JE VEĆ MLADI ČOVJEK, KOJI NE HODA NA MISE OD SVOJE KRIZME.
I priča mi dalje da je jedan dan došlo do nje drugo njezino dijete. I da ju je pitalo da što se to događa sa prvim.
A ona je začuđeno pitala da ne zna na što misli. A ovo dijete joj je uzrujano reklo da ona to jako dobro zna, DA SAD ONAJ ČITA BIBLIJU.
ONAJ ČITA BIBLIJU … HA, HA, HA …
I DA ŠTA SE TO DOGAĐA, KAKVI GA PROBLEMI MUČE.
KAKO SMO OBOJE SMIJALI TOJ NJEZINOJ PRIČI!
Eto što čini Gospodin u našim obiteljima kada mu samo jedan od nas kaže DA GOSPODINE, TU SAM, EVO ME.
Pa sam joj onda ja pričao o tome kako mi je lijepo bilo na klanjanju, koju nakanu sam tamo nosio i što mi se dogodilo.
A ona mi je tada rekla, KAKO JE SAMO SJAJILA KADA JE TO GOVORILA, da je njoj u jednom trenutku, kada je onako klečala pred Gospodinom, došla jednostavno takva radost u srce DA SE HTJELA USTATI I ZAGRLITI NEKOG TAMO U CRKVI.
ZAGRLJAJEM PUNIM LJUBAVI I RADOSTI KOJI JE IMALA U SEBI.
I da si je onda mislila kako bi ju onda ti ljudi čudno gledali, da što ih sada tu grli, skoro da ju i ne poznaju.
Nekako me sramežljivo pogledala i rekla da ona misli, pa me još jednom sramežljivo i onako oprezno pogledala da vidi kako će njezine riječi djelovati na mene, DA ONA MISLI I OSJEĆA DA NJU GOSPODIN BOG JAKO, JAKO VOLI. DA SE TAKO OSJEĆA.
A posebno se tako osjećala kada je naš dragi kapelan, uz sviranje gitare, poveo pjevanje druge pjesme na KLANJANJU, da je to njezina najdraža pjesma:
Ne boj se, jer ja sam s tobom,
da te čuvam od svakoga zla.
Jer, moja ljubav je istina,
A da ju uvijek riječi te pjesme podsjete na jedan prekrasni psalam, njoj najdraži, PSALAM O BOŽJOJ LJUBAVI.
PREKRASAN JE, I MENI JEDAN OD NAJDRAŽIH, GOVORI O LJUBAVI BOGA OCA PREMA NAMA, PA GA DALJE DONOSIM U CIJELOSTI DA ČITAJUĆI OSJETIMO TU LJUBAV KOJU TA DRAGA SESTRA OSJEĆA U SVOJOJ DUŠI, PSALAM 139:
Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
ondje si.
Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
još ne bješe ni jednoga.
vječnim!
DUŠU MOJU DO DNA SI
POZNAVAO …
I ja sam joj rekao da su mi se te dvije prve pjesme s KLANJANJA nekako stopile u jednu.
PRVU SAM PJEVAO JA I GOVORIO GOSPODINU:
''''IDEM, EVO ME, O GOSPODINE, BIT' ĆU UZA TE …''
A DRUGU, KAO ODZIV, PJEVA MENI MOJOJ GOSPODIN:
Ne boj se, jer ja sam s tobom,
Tako, toliko smo radosti razmijenili u tih nešto više od pola sata.
RADOSTI BOŽJE PRISUTNOSTI U NAŠIM ŽIVOTIMA.
RADOSTI BOGA ŽIVOGA U NAMA I KRAJ NAS.
A TO SE NE DA S NIČIM USPOREDITI.
PRISUTNOST BOGA ŽIVOGA.
PRISUTNOST LJUBAVI BOGA ŽIVOGA.
OSJEĆAJ LJUBAVI I RADOSTI I ISPUNJENJA. POTPUNOG.
LJUBAV BOGA ŽIVOGA.
IDEM, EVO ME, O GOSPODINE …
GOSPODIN MOJ.
I BOG MOJ.
I SVE MOJE.
SVET I PRESVET U SVE VIJEKE
VJEKOVA.
|