Subota, 08.03.2014.g.

Danas ujutro, prije odlaska na posao, sjedio sam na ranojutarnjoj kavi u

jednom kafiću. Prebirao sam po događajima ovih dana, o početku

KORIZME, o tome kako bi puno toga htio učiniti za druge a ponekad sve

ne stignem pa mi je onda malo krivo.

Tako nisam jučer ni prekjučer stigao izmoliti MOLITVE KRIŽNOG PUTA

koje sam si odredio da ću ih izmoliti svaki dan na nakane koje sam si

odredio u ovoj KORIZMI.

Pa sam se tješio da sam bio jučer na zajedničko molitvi Križnog puta u

našoj crkvi, da sam prekjučer bio na misi, itd.

I tako, razmišljajući o svemu tome, POGLEDAO SAM KROZ

PROZOR U NEBO I ZAMOLIO SAM MOJEG LJUBLJENOG

GOSPODINA DA MI OPROSTI NA SVEMU TOME ŠTO MU

OBEĆAM A NE IZVRŠIM.

I mislim si nekako, pa ipak, dobro je, dobro se osjećam, sve nekako ima

svoj smisao.

Činim što mogu a ne što bih htio. Jer bi onda sve to često dovelo do

oholosti.

I pogledam ponovno u plavo nebo i kažem GOSPODINU MOM

LJUBLJENOM:

''DOBRO JE … DOBRO JE S TOBOM GOSPODINE. DOBRO JE

KAD SI TI SA MNOM, KADA SI TI U MOJEM ŽIVOTU…

DOBRO JE … DOBRO … PREKRASNO JE  S  TOBOM, MOJ

LJUBLJENI GOSPODINE ISUSE …''

I naravno, OSJETIO SAM PREKRASNU, DUBOKU RADOST U SEBI I

KRENULE SU MI SUZE.

I onda mi je došao ovaj zli sa strane i pokušao mi ''ubaciti'' misli da

možda i nije tako sve dobro u mojem životu, da je bilo teških trenutaka,

itd.

I onda se sjetim svih dobrih trenutaka. SAMO SU MI ''JURILI'' KROZ

MISLI SUPRUGA, DJECA, RAZNI DOGAĐAJI … KOLIKO LIJEPIH I

PREKRASNIH STVARI U MOJEM ŽIVOTU.

A onda sam se probao sjetiti i onih loših. Zatvor, prodaja kuće,

nedostatak posla, alkohol, prevare, itd.

I ODMAH SHVATIM DA SAM ZAPRAVO ZA SVE TE DOGAĐAJE

JA KRIV.

NITKO MI NIJE ZA NJIH KRIV A POGOTOVO NE BOG.

NITKO, SAMO JA.

I TKO JE ČINIO ONE SILNE GRIJEHE U MOJEM ŽIVOTU.

GOSPODIN ILI NETKO DRUGI?

NE. SAMO JA.

GRIJESI DOVODE DO POSLJEDICA.

ALI,  MOJ  LJUBLJENI  GOSPODIN  JE

REKAO  DA  DOĐEM  SAMO  K  NJEMU,  DA

GA  POTRAŽIM  KADA  MI  BUDE  TEŠKO,  I

ON  ĆE  SVE  TO  UZETI  NA  SEBE.

JER  ME  LJUBI.

I  JA  TO  ČINIM.

ČINIM  ŠTO  MOGU,  TU  GDJE  JESAM,

TAKAV  KAKAV  JESAM  …

KADA  NE  MOGU  DALJE,  JA  SAMO

SKLOPIM  RUKE,  ZATVORIM  OČI  I

POZOVEM  SVOJEG  GOSPODINA.

ILI  MU  ODEM  U  POSJETU  U  CRKVU  …

I tako sam se ja malo ''cmizdrio'' u tom kafiću, malom sam razgovarao sa

svojim Gospodinom, a ON ME JE ''PUNIO I PUNIO'' MIROM I

RADOŠĆU.

Otišao sam iz kafića i odjednom sam vidio toliko toga lijepoga oko sebe i

u sebi.

O KAKO SAM ZA SVE TO ZAHVALJIVAO MOJEM LJUBLJENOM

GOSPODINU!

SVET  I  PRESVET  MOJE  LJUBLJENI,

TROJEDINI  BOŽE,  OČE,  SIN  I  DUŠE  SVETI.

ČAŠĆEN,  HVALJEN,  SLAVLJEN  I

BLAGOSLOVLJEN  U  SVE  VIJEKE  VJEKOVA.

O  NEBESKA  NAŠA  MAJČICE,  KAKO  JE

LIJEPO  ZNATI  DA  SI  TI  UVIJEK  TU  NEGDJE

ZA  NAS!

ČAST  TI  I  SLAVA.

I  CIJELOM  DUHOVNOM  SVIJETU  KOJI  VRŠI

I  POŠTUJE  BOŽJU  VOLJU.