|
Subota, 15.03.2014.g.
Bio sam jučer na jednom sudu, u zgradi sa dugim
hodnicima i mnogim vratima iza kojih se vode razni
sudski postupci.
Sjedio sam pred jednim takvim vratima i čekao da me
pozovu unutra, kao svjedoka u jednom postupku.
Kako se odužilo čekanje, počeo sam u sebi molitvu
KRUNICE NAŠE NEBESKE MAJČICE, DJEVICE MARIJE.
ŽALOSNA OTAJSTVA.
I usput su mi kroz misli prolazila iskustva koja sam ja u
svojoj profesiji, diplomiranog pravnika, imao u svojem
životu.
I sada radim taj posao, I JAKO, JAKO SAM ŽALOSTAN,
KADA VIDIM KAKO JE GRJEŠNA TA MOJA PROFESIJA.
I KAKO I JA, KAKO GOD BIO U VJERI, I
OPREDJELJEN ZA VRŠENJE ZAPOVIJEDI KOJE NAM JE
OSTAVIO GOSPODIN KADA JE BIO OVDJE NA ZEMLJI,
KAKO I DALJE ČESTO ČINIM SVJESNE I NESVJESNE
GRIJEHE U OBAVLJANJU SVOJEG SVAKODNEVNOG
POSLA U PRAVNOJ PROFESIJI.
NAROČITO, SE STALNO ''SPOTAKNEM'' NA ISTINU.
O BOŽE MOJ, KAKO JE ISTINA VISOKO BRDO!
A OSOBITO U MOJOJ PROFESIJI …
I ''uhvatim'' se tako u razmišljanju da bih najradije radio
nešto drugo.
A onda opet pitanje samom sebi; A ZAŠTO MI JE ONDA
GOSPODIN NAMIJENIO DA ZAVRŠIM UPRAVO PRAVNI
FAKULTET I DA ME CIJELI ŽIVOT SVI PRVO GLEDAJU
KAO PRAVNIKA!?
DA, LJUBLJENI MOJ BOŽE, ZNAM DA TU TREBAM
TRAŽITI ODGOVORE …
NE ''ZAŠTO'' NEGO ''ŠTO'', ŠTO MORAM UČINITI TU
GDJE JESAM, NA PRAVNIM POSLOVIMA, PO SUDOVIMA
I RAZNIM DRUGIM ORGANIMA I INSTITUCIJAMA,
TAKAV KAKAV JESAM, DIPLOMIRANI PRAVNIK, SA
KRUNICOM OKO VRATA I S TOBOM U SRCU
GOSPODINE …
DA ZNAM, TU ME TREBAŠ, TO JE MOJ PUT.
ALI, TEŠKO JE TO, GOSPODINE MOJ …
Odlazeći na taj sud, sjedeći i čekajući tamo, STALNO
SAM OSJEĆAO, PONEKAD VIŠE A PONEKAD MANJE,
NEKI PRITISAK U SEBI I OKO SEBE.
TU DOLAZE RAZNI LJUDI I RAZNIM ŽIVOTNIM
SITUACIJAMA I TRAŽE PRAVDU. ILI JU NASTOJE
IZBJEĆI.
SVAKO NASTOJI DOBITI ONO PO ŠTO JE DOŠAO. I
VRLO ČESTO SE NE BIRAJU NI RIJEČI NI SREDSTVA
KAKO DO TOGA DOĆI.
A TU ZLI CARUJE …
Sjedeći tako u hodniku, na sudu, pred vratima sudnice, i
moleći ŽALOSNA OTAJSTVA KRUNICE, došao sam i do
četvrte desetice, ''KOJI JE ZA NAS TEŠKI KRIŽ
NOSIO''.
I ODJEDNOM, U DUHU, UGLEDAM
NAŠEG LJUBLJENOG GOSPODINA
ISUSA KAKO NEDALEKO OD MENE,
TEŠKOG KORAKA, NOSI TEŠKI KRIŽ
I VUČE DALJE NIZ HODNIK.
GLEDAO SAM SVE TO NEKOLIKO
TRENUTAKA DOK JE ON TEŠKOG
KORAKA, VUKUĆI KRIŽ, NASTAVIO
DALJE PO HODNIKU.
DA, MOJ LJUBLJENI GOSPODIN SAMO MI JE POKAZAO
KOLIKO TEŠKIH GRIJEHA ''SKUPLJA'' ON PO OVOM
HODNIKU.
ON JE TU. SA SVOJIM KRIŽEM HODA PO OVOM
NAŠEM ZEMALJSKOM SVIJETU I ''SKUPLJA'' NAŠE
GRIJEHE.
A JA I MOJI KOLEGE MU NEMILICE TOVARIMO SVE
VIŠE I VIŠE …
LAŽI, PREVARE, OBMANE, MRŽNJU I SRDITOSTI,
OGOVARANJA, ZLOUPOTREBE …
MOŽDA SAM PREKRITIČAN, TAŠT NA SEBE I SVOJE
KOLEGE …
ALI GOSPODINE, ZAŠTO ONDA OSJEĆAM TOLIKU
ŽALOST U SRCU!?
ZAŠTO ONDA OSJEĆAM TAKVO PRISUSTVO
ZLOGA I NJEGOVIH U TOME ŠTO RADIMO MOJI
KOLEGE I JA!?
I TAKO SE NEKAD OSJEĆAM U SVEMU TOME
BESPOMOĆAN DA IŠTA UČINIM, DA IŠTA
PROMIJENIM …
A OPET, NIJE MOJE DA PROMIJENIM SVIJET.
JA MOGU MIJENJATI SEBE. I TO SVJEDOČITI
DRUGIMA.
I SLAVITI GOSPODINA KROZ TO.
JER ON ME JE PROMIJENIO.
ON MI JE POMOGAO DA SPOZNAM SEBE.
A NAJPRIJE SAM MORAO SPOZNATI SVOJE
GRIJEHE.
ONDA SAM MORAO SPOZNATI NJEGA I DA JE
ON JEDINA POMOĆ, JEDINI PUT SPASENJA ZA
MENE KAO ČOVJEKA OVDJE NA ZEMLJI.
I TEK ONDA SAM MOGAO POČETI SPOZNAVATI
ONO ŠTO SE DOGAĐA OKO MENE.
I ŠTO JA U SVEMU TOME MOGU UČINITI.
TO GOSPODIN TRAŽI OD MENE, OD SVAKOG OD
NAS.
DA SPOZNAMO NJEGA, DA PREKO NJEGA
SPOZNAMO SEBE I DA ONDA SPOZNAMO ONO
ŠTO JE NAŠE POSLANJE, NAŠ SMISAO
POSTOJANJA, NAŠ ZADATAK U OVOM SVOJEM
ZEMALJSKOM ŽIVOTU.
I NIKOME, BAŠ NIKOME, NIJE NAŠ LJUBLJENI
GOSPODIN ODREDIO I PREDVIDIO DA SPASI SVIJET.
BAŠ NIKOME.
JER TO JE NJEGOVO, ON JE PREUZEO TO NA SEBE.
A MOJE JE DA MU U TOME POMOGNEM.
NE DA ZAUZMEM NJEGOVO MJESTO NEGO DA MU
POMOGNEM.
DA ONDA, KADA ON SA KRIŽEM HODA TAMO GDJE
JA RADIM, DA MU NE ''BACAM'' NA NJEGA SVOJE
LAŽI, SRDITOSTI, PREVARE, OGOVARANJA,
ZLOUPOTREBE …
SVOJE. ONE ZA KOJE SAM SVJESTAN DA IH NE
SMIJEM ČINITI.
I BITI DRUGIMA SVJEDOK SVOJIM PONAŠANJEM.
JA DRUGE, ONE KOJE SUSREĆEM U SVOJEM POSLU,
NE MOGU PROMIJENITI SVOJIM RIJEČIMA.
NE, SAMO IM MOGU POMOĆI DA, VIDJEĆI MOJA
DJELA, PREPOZNAJU SVOJE GRIJEHE, DA DOBIJU
ŽELJU DA SE PROMIJENE I DA TO POKUŠAJU
UČINITI.
I ZATO MI SE U ZADNJE VRIJEME ČESTO U
MENI JAVI ŽALOST, DUBOKA ŽALOST, KADA
VIDIM I OSJETIM KAKO LJUDI OKO MENE
GRIJEŠE I VRIJEĐAJU MOJEG LJUBLJENOG
GOSPODINA.
NE JAVLJA MI SE VIŠE SRDITOST PROTIV
TAKVIH LJUDI NEGO ŽALOST.
I ONE RIJEČI GOSPODINA ISUSA JERUZALEMSKIM
ŽENAMA NA KRIŽNOM PUTU NA KALVARIJU.
NE PLAČITE ZBOG MENE, NEGO ZBOG SEBE I
SVOJI GRIJEHA.
DA, MOJ OSJEĆAJ ŽALOSTI MI GOVORI O PROPASTI
TIH LJUDI, O NJIHOVOM TEŠKOM PUTU U
KRALJEVSTVO BOŽJE, AKO IM JE UOPĆE I
NAMIJENJENO.
TO ME PONEKAD UČINI DUBOKO,
DUBOKO ŽALOSNIM.
I BAŠ MI JE OVIH DAN POSTALA JASNA ONA
KONSTATACIJA KOJU SAM PRIJE ZNAO ČESTO ČUTI,
KAKO SU NAŠI ANĐELI ČUVARI ČESTO ŽALOSNI I
PLAČU RADI NAŠIH GRIJEHA.
NISU LJUTI NAS NEGO SAMO PLAČU JER VIDE KAKO
IDEMO U PROPAST.
I ZATO NE ČUDI TAKVO SILNO
VESELJE GORE NA NEBU, U
KRALJEVSTVU BOŽJEM, KADA SE
OBRATI SAMO JEDAN GRJEŠNIK!
O BOŽE MOJ, BOŽE MOJ, SMILUJ SE
NAMA GRIJEŠNICIMA, POSEBNO ONIMA
KOJI SU NAJDUBLJE ZAPALI U GRIJEH,
KOJI NISU SVJESNI TRAGEDIJE STANJA
U KOJEM SE NALAZE.
SMILUJ SE, SMILUJ SE MOJ LJUBLJENI
GOSPODINE PO MILOSRĐU I LJUBAVI
SVOJOJ BESKRAJNOJ.
SMILUJ SE MOJ BOŽE!
SMILUJ SE!
|
