BIT ĆE DOBRO Ispis

 

 

 

 

Subota, 19.04.2014.g.

 


Jučer sam imao jedan prekrasni duhovni doživljaj prisustvujući u našoj

župnoj crkvi  OBREDIMA  MUKE  GOSPODNJE.


Najprije me Gospodin posebno nagradio  preko dragih ljudi, posebno

jedne drage sestre u vjeri, te sam sudjelovao u čitanjima  BOŽJE  RIJEČI.


A meni je pripalo da čitam čitanje iz  KNJIGE  PROROKA  IZAIJE,  meni

najdražeg starozavjetnog proroka, kojega je  GOSPODIN  BOG  obdario

posebnim milostima da navješćuje dolazak  NAŠEG  SPASITELJA,

GOSPODINA  ISUSA  KRISTA  I  NJEGOVU  MUKU  ZA  NAŠE

SPASENJE.


Meni prekrasno čitanje. Možda će i nekome od vas nešto značiti da ga

ponovno u miru pročita.

 

 


Izaija 52,13-53,12

 


 

Četvrta pjesma o Sluzi Jahvinu

 


13 Gle, uspjet će Sluga moj,


podignut će se, uzvisit' i proslaviti!


14 Kao što se mnogi užasnuše vidjevši ga


- tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo


te obličjem više nije naličio na čovjeka -


15 tako će on mnoge zadiviti narode


i kraljevi će pred njim usta stisnuti


videć' ono o čemu im nitko nije govorio,


shvaćajuć' ono o čemu nikad čuli nisu:

 



53

1 "Tko da povjeruje u ono što


nam je objavljeno,


kome se otkri ruka Jahvina?"


2 Izrastao je pred njim poput izdanka,


poput korijena iz zemlje sasušene.


Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja


da bismo se u nj zagledali,


ni ljupkosti da bi nam se svidio.


3 Prezren bješe, odbačen od ljudi,


čovjek boli, vičan patnjama,


od kog svatko lice otklanja,


prezren bješe, odvrgnut.


4 A on je naše bolesti ponio,


naše je boli na se uzeo,


dok smo mi držali


da ga Bog bije i ponižava.


5 Za naše grijehe probodoše njega,


za opačine naše njega satriješe.


Na njega pade kazna - radi našeg mira,


njegove nas rane iscijeliše.


6 Poput ovaca svi smo lutali


i svaki svojim putem je hodio.


A Jahve je svalio na nj


bezakonje nas sviju.


7 Zlostavljahu ga, a on puštaše,


i nije otvorio usta svojih.


K'o jagnje na klanje odvedoše ga;


k'o ovca, nijema pred onima što je strižu,


nije otvorio usta svojih.


8 Silom ga se i sudom riješiše;


tko se brine za njegovu sudbinu?


Da, iz zemlje živih ukloniše njega,


za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše.


9 Ukop mu odrediše među zločincima,


a grob njegov bi s bogatima,


premda nije počinio nepravde


nit' su mu usta laži izustila.


10 Al' se Jahvi svidje da ga pritisne bolima.


Žrtvuje li život svoj za naknadnicu,


vidjet će potomstvo, produžit' sebi dane


i Jahvina će se volja po njemu ispuniti.


11 Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost


i nasititi se spoznajom njezinom.


Sluga moj pravedni opravdat će mnoge


i krivicu njihovu na sebe uzeti.


12 Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu


i s mogućnicima plijen će dijeliti,


jer sâm se ponudio na smrt


i među zlikovce bio ubrojen,


da grijehe mnogih ponese na sebi


i da se zauzme za zločince.

 


 

Stotinama  godina prije nego je  GOSPODIN  ISUS,  BOG,  došao


na zemlju,  NJEGOV  OTAC  JE  PREKO  PROROKA  IZAIJE  dao


Židovima da se pripreme za njegov dolazak.

 

 


ALI  KAKO  …


NAVJEŠTAJUĆI  NJEGOVU  MUKU.


NJEGOVU  ŽRTVU  ZA  NAŠE  GRIJEHE.


PA  KAKO  SU  SAMO  ŽIDOVI  PREVIDJELI  SVE  OVE

ZNAKOVE!?  I  JOŠ  DAN  DANAS…

 



…  A on je naše bolesti ponio,

 


naše je boli na se uzeo,

 


dok smo mi držali

 


da ga Bog bije i ponižava.


Za naše grijehe probodoše njega,

 


za opačine naše njega satriješe.

 


Na njega pade kazna - radi našeg mira,

 


njegove nas rane iscijeliše…

 

 


Ne znam kako je drugima izgledalo to moje čitanje ali ja si jednostavno

ne mogu pomoći. Kada čitam  BOŽJU  RIJEČ  negdje na glas, ja se sav

uživim u ono što čitam. Pa to možda izgleda kao neka gluma, kao

predstava, kao recitiranje. Možda neki tako to i dožive.

 


No,  U  MOJEM  SRCU  BOŽJA  RIJEČ,  MOJ  OSOBNI  DOŽIVLJAJ

BOŽJE  RIJEČI,  POSEBNO ONI  DIJELOVI  VEZANI  UZ  NAŠEG

GOSPODINA  ISUSA  KRISTA,  NJEGOVU  MUKU,  I  LJUBAV

KROZ  TU  MUKU,  UVIJEK  MI  IZAZOVU  POSEBNE  OSJEĆAJE.

 


Pod dojmom svega toga dočekao sam i trenutak u  OBREDIMA  kada su

ministranti donijeli  KRIŽ  GOSPODINA  ISUSA  KRISTA  pred kojim smo

se svi kasnije poklonili i poljubili   KRIŽ  ILI  KIP  GOSPODINOVOG

TIJELA  PRIBIJENOG  NA  KRIŽ.


Ministranti s  KRIŽEM  stali su odmah ispred oltara a ja sam nakon čitanja

ostao sjediti u drugoj klupi, dva metra od  KRIŽA  I  NA  NJEMU

RASPETOG  GOSPODINA.

 


CIJELA  CRKVA  ODISALA  JE  JEDNIM  PREKRASNIM

DUHOVNIM  OZRAČJEM…

 


A nakon mojeg čitanja  BOŽJE  RIJEČI   i svega ostalog što se događa i ja

sam bio u jednom posebnom duhovnom stanju.

 


NEKAKO  ZRELOM,  POSTOJANOM  A  OPET  NEKAKO  ''LEBDEĆEM''    …


I u jednom trenutku dignem pogled i pogledam prema tom  KRIŽU  I

RASPETOM  GOSPODINU  NA  NJEMU.

 


I  PROĐE  ME  NEKI  POSEBNI  DUHOVNI  OSJEĆAJ.


KAO  DA  ODJEDNOM  NISAM  BIO  TU,  U  CRKVI.


KAO  DA  ODJEDNOM  TAJ  KRIŽ  NIJE  BIO  SAMO  KRIŽ  SA

GOSPODINOVIM  KIPOM.


KAO  DA  JE  SVE  ODJEDNOM  NEKAKO  OŽIVJELO.

 


I  ''PROĐE''  MI  KROZ  MISLI;  KAKO  ĆE  TO  JEDNOG  DANA

IZGLEDATI  KADA  UMREM  I  DOĐEM  PRED  GOSPODINA.

 


OČI  U  OČI.

 


U  TOM  TRENUTKU  OSJETIO  SAM  NEKAKVI  POSEBNI  OSJEĆAJ

RESPEKTA,  GLAVA  MI  SE  SAMA  PO  SEBI  POGNULA.

 


NIJE  MI  BILO  SVEJEDNO   …

 


Nisam osjećao neki strah ili nelagodu ili nemir.  Ne.


Ali,  VELIKI,  VELIKI  RESPEKT,  TO  DA.


O,  NE  ZNAM  KAKO  ĆE  TO  IZGLEDATI  JEDNOG  DANA  …


I u trenu mi je u misli ''došla'' ona prekrasna duhovna pjesma  ''OČI  U

OČI''.


U tim trenucima riječi te pjesme nekako su me ohrabrile. I baš su iskazale

sve ono što sam u tim trenucima tamo u crkvi osjećao.


I  MELODIJA  PJESME  I  RIJEČI  PJESME  PROLAZILE  SU  MI  KROZ

SRCE  I  DUŠU.  I  NEKAKO  ME  ISPUNJAVALE.

 


BIT  ĆE  DOBRO.


BIT  ĆE  NEŠTO  POSEBNO,  NIKAD  DOŽIVLJENO.


ALI,  BIT  ĆE  DOBRO.

 


Pa i zbog toga što je GOSPODINOV  SVETI  DUH  nadahnuo nekoga da

napiše upravo tu pjesmu i upravo te riječi.


Da možemo već sada o njima razmišljati i sa njima se nadahnjivati.


O  SUSRETU  KOJI  ĆE  SE  SVAKOME  OD  NAS  DOGODITI  JEDNOG

DANA.


VJEROVALI  MI  U  TO  ILI  NE.


I  VJERNIKU  I  NEVJERNIKU.


BAŠ  SVAKOME  OD  NAS.


E, kad se meni jednog dana to dogodi, želio bih, i nadam se, da će biti to

nekako kako je to u ovoj pjesmi ispjevano.


A da bi se susret tako odigrao,  MORAM  GOSPODINA  ISUSA  PUSTITI

U  SVOJ  ŽIVOT,  U  SVOJE  SRCE,  I  PREPUSTITI  MU  DA  VODI

MOJ  ŽIVOT.


TAKO  SE  SADA  TRUDIM.


I  NE  ZNAM  ŠTO  MI  NOSI  SUTRA.


ALI  DA  SE  SUTRA  MORAM  SASTATI  SA  GOSPODINOM,  NEKAKO

OSJEĆAM  DA  BI  TO  BILO  TAKO  KAKO  JE  U  OVOJ  PREKRASNOJ

PJESMI  ISPJEVANO.

 

 


NEKAKO  POSEBNO,  S  MOJIM

 

BESKRAJNIM  POVJERENJEM  U  BOŽJU

 

LJUBAV  I  MILOSRĐE…

 

 


Evo riječi pjesme, možda i nekom od vas budu nadahnuće.

 


''OČI U OČI

 


Pitam se što ću reći kad se budemo gledali, oči u oči, ja i

Ti?



Što ću tada reći?



Hoću li izdržati kad se budemo gledali, oči u oči, ja i Ti?



Hoću li moći izdržati?

 



Kad se budemo gledali, oči u oči, kad se budemo sreli, ja i

Ti,
sjeti se da sam samo čovjek, sjeti se da sam samo čovjek,


a Bog da si Ti, a Bog da si Ti. (x2)

 



Kakav li ću biti kad se budemo gledali, oči u oči, ja i Ti?



Kakav li ću onda biti?



Kakav će to biti susret kad se budemo gledali, oči u oči, ja

i Ti?



Jedan čovjek i njegov Bog.''

 

 


A  MENI  JE  SAMO  BITNO  DA  ĆE  MOJ

 

GOSPODIN  BITI  TAMO  …

 

 


SVET  I  PRESVET  MOJ  LJUBLJENI,

 

TROJEDINI  BOŽE,  OČE,  SINE  I  DUŠE  SVETI!

 

 


ČAŠĆEN,  HVALJEN,  SLAVLJEN  I

 

BLAGOSLOVLJEN  U  VIJEKE  VJEKOVA!

 

 


I  ČAST  I  SLAVA  TEBI  PRESVETA  DJEVICE,

 

NAŠA  NEBESKA  MAJČICE!

 

 


I  ČAST  I  SLAVA  CIJELOM  DUHOVNOM

 

SVIJETU  KOJI  VRŠI  I  POŠTUJE  BOŽJU

 

VOLJU!

 

 


SVET  I  PRESVET  MOJ  LJUBLJENI  BOŽE!

 

 


SVET  I  PRESVET.