NEMOJMO HTJETI BITI NETKO DRUGI Ispis

 

 

 

Četvrtak, 31.07.2014.g.

 

 


Prije nekog vremena, čitajući neke vijesti povezane s poslom, naišao sam

i na jedan članak koji me naprije malo rastužio a onda u meni pobudio

želju da se suprotstavim tome stavu koji je taj članak nudio.


Kada sam ga pročitao, i ponovno se vratio na naslov, odmah mi je došla

jedna misao.

 

 


Da,  SVIJET  VOLI  POBJEDNIKE.

 

 


ALI,  MOJ  LJUBLJENI  GOSPODIN  JE

 

POBIJEDIO  SVIJET!

 

 


I  MOJ  LJUBLJENI  GOSPODIN  NIKAD

 

NIJE  LJUDE  DIJELIO  NA  POBJEDNIKE  I

 

GUBITNIKE.

 

 


I  BAŠ  SAM  SE  NEKAKO  SMIRIO  KADA  SAM  SE  SJETIO  DA

UPRAVO  TE  GUBITNIKE  BOG  OTAC  NAJVIŠE  VOLI.


JER  JE  KRALJEVSTVO  BOŽJE  UPRAVO  NAVJEŠTENO  MALENIMA,

SVJETSKIM  GUBITNICIMA.


POZNAJEM  DOSTA  SVJETSKIH  POBJEDNIKA,  MEĐU  NJIMA  SAM  I

JA  NEKAD  BIO.


MNOGI  OD  NJIH  NEMAJU  NIŠTA  OD  ŽIVOTA,  ONOG  PRAVOG

LJUDSKOG  ŽIVOTA.


MNOGI  OD  NJIH  IMAJU  PUNO  MATERIJALNIH  STVARI  ALI

NEMAJU  NI  MIRA,  NI  RADOSTI,  NE  POZNAJU  GOSPODINA  BOGA

I  NEMAJU  SPOZNAJE  O  VJEČNOM  ŽIVOTU.

 


ZA  NJIH  JE  OVAJ  SADAŠNJI  ŽIVOT  SVE.

 


I  ZATO  U  DUBINI  SVOJIH  DUŠA  I  SRDACA,  KOJE  IMAJU

KAO  I SVI  MI,  PATE,  JAKO  PATE.



Evo tog članka o  POBJEDNICIMA  I  GUBITNICIMA.

 


''SVIJET  VOLI  POBJEDNIKE:  POSTANITE  NAJBOLJI  U  SEDAM

KORAKA

 


Od samog odrastanja, uče nas da postoje dvije vrste ljudi:

pobjednici i gubitnici. Tijekom školovanja i kasnije faze

hijerarhija društva posložena je tako da se čovjek nalazi na

jednoj od te dvije strane, pa su tako pobjednici uvijek istaknuti,

a gubitnici ostaju iza.



No, kao i mnoge stvari u životu, i pobjeda je uvjetovana

načinom na koji vidite vaš cilj i natjecanje - dok nekoga poraz

zabetonira još dublje, drugome je to put prema naprijed. Kako

piše Inc.com, ljudi koji konstantno pobjeđuju ne čine to slučajno

– pogledajte stoga kako se to radi:

 


1. Pobjednici se sami uključe u igru

 

Oni koji čekaju poziv rijetko će završiti kao pobjednici. Za

pobjedu, potrebno je agresivno se uključiti u utrku. Pobjednici

će sami pitati: „Kako mogu dodati vrijednost i uzbuđenje u

igru“, a ako dobiju poziv, bez oklijevanja ga prihvate.

 

 

2. Pobjednici pitaju za ono što žele

 

Ako ljudi ne znaju što želite postići, vrlo teško će vam moći

pomoći u ostvarenu vaših ciljeva. Pobjednici se ne ustručavaju

ništa pitati, ali na uljudan i miran način.

 


3. Pobjednici znaju što mogu, a što ne mogu kontrolirati

 

S obzirom na to da je mnogo stvari na koje nemaju utjecaj,

pobjednici energiju usmjeruju na one ljude i mjesta s kojima

mogu postići pozitivan rast.

 

4. Prepoznavanje tuđih vrijednosti


Pobjednici su upoznati sa svojim vrijednostima i znaju kako ih

iskoristiti. No osim svojih, valja prepoznati i tuđe kako bi ih na

najbolji način mogli usmjeriti ka pobjedničkom cilju.

 


5. Nemilosrdna samo-promocija


Istraživanja pokazuju da uspješni ljudi neumorno promoviraju

sebe i soje poslovanje. Drugim riječima, ako želite biti

pobjednik, ne smijete sumnjati u sebe i gubiti vrijeme na

stidljivost – vjerujte da će vaš uspjeh osim na vas, pozitivno

djelovati i na vaše okruženje.

 


6. Ostavite gubitke iza sebe


Iako nitko ne voli gubiti, upravo gubitci čine pobjedu slađom.

Teško je suočiti s emocijama kada stvari ne idu kako ste

zamislili, ali umjesto da trošite vrijeme na bijes i tjeskobu,

naučite nešto iz lošeg iskustva i vratite se što prije na

pobjedničke staze.

 


7. U vječnoj potrazi za odličnim iskustvima


Pobjednici shvaćaju da postignuće bez značaja ne predstavlja

mnogo. Oni se rijetko kada posvete projektima ili inicijativama

van svoga interesa jer nemaju vremena za to – uvijek su u

potrazi za većim uzbuđenjima.''

 

 


A sve me to podsjetilo na jedan događaj prije nekoliko tjedana. I taj

događaj sam ''nosio'' u sebi cijelo ovo vrijeme.

 


I sad me taj događaj upravo podsjetio na prvu rečenicu gornjeg članka:

''Od samog odrastanja, uče nas da postoje dvije vrste ljudi:

pobjednici i gubitnici.''


Kako mi ljudi, odgajajući svoju djecu po tim nekim svjetovnim pravilima,

ih zapravo već učimo da budu u budućnosti nesretni, nezadovoljni,

nemirni.


Sjedio sam sa suprugom na kavi i pridružila nam se jedna zajednička

prijateljica sa snahom i malom bebom, djevojčicom od nekoliko mjeseci.


I tako smo razgovarali o svemu pa smo došli i do bebe i do njezinog

skorog krštenja.


Pa je njezina majka rekla da razmišlja da djetetu probuši uši kako bi

mogla nositi male naušnice.


Pa je onda njezina svekrva rekla da to ne bi bilo dobro ni lijepo. A ta

mlada majka je odgovorila da se to njoj sviđa, da je vidjela i drugu malu

djecu kako već imaju male, slatke naušnice, i da stvarno razmišlja da to

učini.


Njezina svekrva i moja supruga nastavile su svoj razgovor a ja sam

osjetio neku potrebu da toj mladoj mami kažem i neko svoje

razmišljanje.


Nisam baš mislio da će to moje razmišljanje djelovati na tu mladu ženu

ali me ponukala ona njezina rečenica ''DA  JE  VIDJELA  DA  TO  I

DRUGI  ČINE''.


Rekao sam joj da neka to sada ne čini jer se možda to njezinoj djevojčici

kasnije neće svidjeti. Neka malo pričeka dok poraste pa ju onda može

pitati da li to ona hoće ili neće. Uvijek joj se uši mogu probušiti, ako će to

ona htjeti.


A ona je ponovno ponovila da je to vidjela kod druge djece, da im to

lijepo stoji i da se to njoj sviđa kako to toj djeci lijepo stoji.


Nisam ju u tome razuvjeravao nago sam joj rekao da NEKA  NIKAD

DIJETE  NE  UČI  DA  BUDE  KAO  DRUGI.


NEKA  JU  UVIJEK  UČI  DA  BUDE  SVOJA,  TAKVA  KAKVA  JE.  I  DA

BUDE  UVIJEK  ZADOVOLJNA  SA  TIM  KAKVA  JE.


JER  ĆE  JU  TAKO  UČITI  ISTINI  I  POŠTOVANJU.  KAKO  SEBE

TAKO  I  DRUGIH  OKO  NJE.


I  BIT  ĆE  JOJ  DIJETE  MIRNO  I  RADOSNO  JER  ĆE  BITI

ZADOVOLJNO  SOBOM  A  NEĆE  HTJETI  BITI  NETKO  DRUGI,  ŠTO

BI  JO  SIGURNO  DONOSILO  RAZNE  NEMIRE  I  NEZADOVOLJSTVA

KADA  NE  BI  MOGLA  BITI  KAO  DRUGI  OKO  NJE.

 


Ta mlada žena je zašutjela, nije mi ništa više odgovorila. Prije toga ju

nisam poznavao. Možda se ljutila na mene, možda je mislila da što to

ovaj priča i slično. Ne znam.


Znam samo da ni ja nisam dalje nastavio po toj temi govoriti. Ali, ostala

je u meni neka mala sjeta.

 


KAKO  NAS  ZAPRAVO  OD  MALENA  UČE  DA  ŽELIMO  BITI  NEKI

DRUGI  UMJESTO  DA  NAS  UČE  KAKO  DA  PRIHVATIMO  I

ZAVOLIMO  PRVO  SEBE,  TAKVIM  KAKVI  JESMO.

 


JER  TIME,  KADA  ŽELIMO  BITI  NEKI  DRUGI,  KADA  NE

PRIHVAĆAMO  SEBE  I  LJUDE  OKO  SEBE  TAKVIMA  KAKVI  SU,

NEGO  SEBE  I  DRUGE  ŽELIMO  PRILAGODITI  DA  BUDEMO  TAKVI

KAKVI  BI  MI  HTJELI  DA  BUDEMO,  I  MI  I  DRUGI  OKO  NAS,

TADA  NA  TAJ  NAČIN  U  SVOJE  ŽIVOTE  DOZIVAMO  ZLOGA  I

NJEGOVE  ZLE  DUHOVE.

 


MI  NE  ŽELIMO  PRIHVATITI  BOŽJU  VOLJU  ZA  NAŠ  IZGLED,  ZA

OSOBINE  NAŠEG  KARAKTERA,  ZA  IZGLED  I  OSOBINE  DRUGIH

LJUDI  OKO  NAS.


I  TIME,  POSREDNO  SE  PROTIVEĆI  LJEPOTI  I  NESPOZNATLJIVOM

RAZLOGU  ZAŠTO  MI  I  SVI  DRUGI  OKO  NAS  TREBAMO  BITI

TAKVI,  STVARANI  PO  BOŽJOJ  LJUBAVI,  DAKLE,  TADA,  U  TIM

SVOJIM  NEMIRIMA,  NEZADOVOLJSTVIMA,  SRDITOSTIMA,

OSUĐIVANJIMA,  OGOVARANJIMA,  OKO  TOGA  KAKVI  BI  TREBALI

BITI  MI  A  KAKVI  LJUDI  OKO  NAS,  MI  PRIREĐUJEMO  VELIKI  I

LIJEPI  PROSTOR  ZA  DJELOVANJE  ZLOGA  I  NJEGOVIH  ZLIH

DUHOVA  U  NAŠIM  ŽIVOTIMA.

 


LUCIFER  JE  ISTJERAN  S  NEBA,  I  SVI  ONI  ANĐELI  KOJI  SU

PRIHVATILI  NJEGOV  STAV  I  RAZMIŠLJANJE,  UPRAVO  ZBOG

TOGA  JER  NIJE  HTIO  PRIHVATITI  SEBE  TAKVIM  KAKVIM  GA  JE

STVORIO  STVORITELJ  BOG  OTAC,  NEGO  JE  HTIO  BITI  KAO

BOG.

 


I  TAKO  JE  STVORIO  OHOLOST,  NEPRIHVAĆANJE  BOŽJE  VOLJE

STVARANJE,  OGOVARANJE  I  OSUĐIVANJE.


A  KRALJEVSTVO  BOŽJE,  VJEČNI  ŽIVOT  U  NEIZRECIVOM  STANJU

LJEPOTE  I  SKLADNOSTI,  NAMIJENJEN  JE  SAMO  PONIZNIMA,

OŽALOŠĆENIMA,  SIROMASIMA   DUHOM,  KROTKIMA,

MILOSRDNIMA,  MIROTVORCIMA,  ČISTIMA  SRCEM,  GLADNIMA  I

ŽEDNIMA  I  PROGONJENIMA  ZBOG  PRAVEDNOSTI.

 


A sve ovo, o čemu je naš  LJUBLJENI  GOSPODIN  ISUS  govorio na Gori

svojim apostolima, je upravo u suprotnostima s ovim o čemu govori ovaj

gore članak.


I sad, pitanje je vrlo jednostavno  ALI  SA  DRAMATIČNIM

POSLJEDICAMA:

 

 


KOME  ĆEMO  VJEROVATI;  GOSPODINU

 

ISUSU  ILI  SVIJETU?

 

 


KOD  MENE  NEMA  DVOJBI  I  O  TOME

 

SVJEDOČIM  SVOJIM  SVAKODNEVNIM

 

ŽIVOTOM  SVAKOME.

 

 


GOSPODIN  ISUS  JE  MOJ  PUT,  ISTINA  I

 

ŽIVOT.

 

 


SA  PREKRASNIM  DAROVIMA  VEĆ  OVDJE

 

NA  ZEMLJI.

 

 


I  SA  NADOM  I  VJEROM  U  ŽIVOT  U

 

KRALJEVSTVU  BOŽJEM,  JEDNOM,

 

POSLIJE  MOJE  OVOZEMALJSKE  SMRTI.

 

 


NEMOJMO  HTJETI  BITI  NETKO  DRUGI.

 

 


BOG  NAS  JE  STVORIO  U  LJUBAVI  I

 

UPRAVO  NAS  TAKVE  VOLI  KAKVI  SADA

 

JESMO.

 

 


PRIHVATIMO  SEBE  I  DRUGE  OKO  SEBE

 

TAKVIMA  KAKVI  JESU!

 

 


DRŽIMO  SE  BOŽJIH  ZAPOVIJEDI  I

 

MOLIMO  ZA  DRUGE  KOJI  IH  SE  NE

 

DRŽE.

 

 


TO  JE  PUT  U  VJEČNI  ŽIVOT  U

 

KRALJEVSTVU  BOŽJEM.

 

 


SVET  I  PRESVET  MOJ  LJUBLJENI

 

GOSPODINE!

 

 


SVETO  I  PRESVETO  TVOJE  PROBODENO

 

SRCE  U  SVE  VIJEKE  VJEKOVA!

 

 


SMILUJ  SE  MENI  GRJEŠNIKU!

 

 


SMILUJ  SE  SVIMA  NAMA  KOJE  SI  OTKUPIO

 

PREDRAGOCJENOM  KRVLJU  IZ  SVOJEG

 

PRESVETOG  SRCA!

 

 


ČAŠĆEN,  HVALJEN  I  BLAGOSLOVLJEN

 

TROJEDINI,  LJUBLJENI  BOŽE,  OČE,  SINE  I

 

DUŠE  SVETI  U  SVE  VIJEKE  VJEKOVA!

 

 


I  ČAST  I  SLAVA  TEBI  PRESVETA  DJEVICE,

 

MOLI  ZA  NAS  GRJEŠNIKE!

 

 


I  ČAST  I  SLAVA  CIJELOM  DUHOVNOM

 

SVIJETU  KOJI  VRŠI  I  POŠTUJE  BOŽJU

 

VOLJU!

 

 


SVET  I  PRESVET  MOJ  LJUBLJENI  BOŽE!

 

 


SVET  I  PRESVET.