Srijeda, 03.10.2012.g.

Jučer sam povrijedio jednu, meni jako dragu, osobu. Nije to bilo kroz

neku svađu ili nešto slično. Ne, bilo je to kroz razmjenu mišljenja o nekim

situacijama u kojima smo oboje učestvovali.

I mnogi bi rekli, kada bi im ispričao o čemu se radilo, da to nije ništa, da

se to svima nama stalno događa, da time ne mislimo ništa loše jedni o

drugima.

NO,  MENE  JE  TO  CIJELI  JUČERAŠNJI  DAN  BOLJELO.  I  DANAS

SE  NASTAVILO.

ZATO  JER  SAM  UVRIJEDIO  MOJEG  LJUBLJENOG  GOSPODINA.

KAKO,  A  NISAM  S  NJIM  IMAO  NIŠTA?

TAKO,  VRLO  JEDNOSTAVNO,  NISAM  POŠTOVAO  JEDNU  OD

DVIJE  JEDINE  ZAPOVIJEDI  KOJE  NAM  JE  DAO  ZA  SVOJEG

ZEMALJSKOG  ŽIVOTA.

NISAM  LJUBIO  BLIŽNJEGA  SVOGA  ČISTOM  LJUBAVLJU,  TAKVOGA

KAKAV  JE,  NEGO  SAM  GA  ŽELIO  UVJERITI  DA  SE  TREBA

PROMIJENITI  ONAKO  KAKO  SAM  JA  MISLIO  DA  BI  TREBAO.

A  ZNAM  DA  SE  TA  DRAGA  OSOBA  U  SVIM  TIM  SITUACIJAMA,

O  KOJIMA  SMO  RAZGOVARALI,  PONAŠALA  I  ČINILA  ONO  ŠTO

JE  ONA,  TAKVA  KAKVA  JE,  NAJBOLJE  ZNALA  I  MOGLA.

S  PUNO  LJUBAVI  I  OTVORENOG  SRCA  KOLIKO  GOD  JE  TO

MOGLA.

NO,  ZLI  ME  USPIO  U  TIM  TRENUCIMA  ZAVESTI  I  USADITI  MI

NEKE  RIJEČI  I  REČENICE  S  KOJIMA  NISAM  LJUBIO  BLIŽNJEGA

SVOGA  KAKO  GOSPODIN  ISUS  OD  MENE  HOĆE,  NEGO  SAM  GA

POVRIJEDIO.

JA  NISAM  LJUBIO,  JA  NISAM  DOBRO  ČINIO,  JA  SAM

SAGRIJEŠIO.

I već sam jučer odlučio da ću taj svoj grijeh prema Gospodinu i bližnjemu

svome,  JER  ME  JAKO  MUČIO,  ispovjediti na večernjoj misi.

No, nisam otišao na ispovijed jer su se u crkvi molile molitve

LISTOPADSKIH  POBOŽNOSTI.

Pa sam se samo, onako iskreno, ispovjedio i pokajao prilikom misne

ispovijedi na početku mise.

No, danas kada sam se probudio, i dalje je u meni ostao taj nemir, nemir

izazvan grijehom kojeg sam počinio.

ZA  MENE  JE  TO  BIO  VELIKI  GRIJEH.

I otišao sam na misu u susjedni grad. Mislio sam svakako ići na misu, pa

sam usput mislio da se tamo ispovjedim.

No, kada sam ušao u crkvu, u meni je onaj zli pokušao smanjiti odlučnost

moje odluke za ispovijed, uvjeravajući me da taj grijeh nije veliki, da sam

ga jučer već pod misom ispovjedio.

I  PRVI  ZNAK.

Baš kada sam ja tako razmišljao, stojeći na početku crkve,  GORE  KRAJ

OLTARA  IZAĐE  JEDAN  DRAGI  STARI  SVEĆENIK,  BONO  ŠAGI,

KOJI  JE  U  TO  VRIJEME  SVAKI  DAN  ISPOVJEDAO  U  TOJ  CRKVI,

I  KRENE  PREMA  ISPOVJEDAONICI  KAKO  BI  ISPOVJEDAO.

I ja napravim korak da krenem prema ispovjedaonici. Pa se opet

zaustavim jer me zli ponovno pokušao odgovoriti jednom mišlju da kako

će to izgledati, bio sam u subotu na ispovijedi u Međugorju, i evo me

odmah za četiri dana ponovno. Da to ne treba, da će me svećenik sigurno

drugačije gledati, da nešto glumim.

A ja si mislim, da koliko samo grijeha,

velikih i malih, učinimo dnevno prema

drugima oko sebe,  SAMO  ČINEĆI  GRIJEH

PREMA  ZAPOVIJEDI  LJUBAVI

GOSPODINA  ISUSA  KRISTA,  LJUBAVI

PREMA  BLIŽNJIMA,  da bi se trebali i

dnevno ispovijedati.

I tako ponovno stanem.

I  ONDA  MI  JE  U  POMOĆ  PRITEKAO

MOJ  PRIJATELJ,  TATA-MATA  ZA

ISPOVIJEDI,  SVETI  LEOPOLD  MANDIĆ.

JER,  ONAKO  U  NEDOUMICI  ŠTO  DA  ČINIM,  OKRENEM  SE  DESNO

OD  SEBE,  I  POGLEDAM  PREMA  SLICI  DRAGOG  SVECA  KOJA

STOJI  OSVJETLJENA  U  JEDNOJ  NIŠI.

A  ON,  IMAO  SAM  OSJEĆAJ  DA  JE  ŽIV,  TAJ  MOJ  I  NAŠ

PRIJATELJ,  SVOJIM  ISPRUŽENIM  I  PODIGNUTIM  RUKAMA,  KAKO

JE  NASLIKAN  NA  TOJ  SLICI,  SA  SMJEŠKOM  I  RADOŠĆU  U

OČIMA,  ME  GLEDAO  I  ZVAO.

DRUGI  ZNAK.

MOJ  ME  PRIJATELJ  ZOVE  DA  SE  ISPOVIJEDIM.  NEMA  SE  TU

VIŠE  ŠTO  ČEKATI.

JA  SAM  MU  SE  SAMO  NASMIJEŠIO,  KIMNUO  MU  GLAVOM,

ZAHVALIO  MU  ŠTO  SE  MOLI  ZA  MENE  I  SVE  NAS,  I  KRENUO

NA  ISPOVIJED.

I normalno, poslije ispovijedi, nestao je

onaj nemir i osjećaj krivnje.

Znao je to dragi Leopold kada me zvao. Jer da se nisam ispovjedio, nosio

bi to danima u sebi, razmišljao što onaj moj bližnji sada o meni misli, o

onome što sam mu rekao, što se dogodilo, da li će se osjećati povrijeđen

ili će preći preko toga, i kojekakve druge misli.

No, sada je moje srce bilo čisto.  GOSPODIN  JE  MOJ  GRIJEH  PREMA

BLIŽNJEMU  PRIMIO  NA  SEBE,  ISCIJELIO  JE  MOJE  SRCE.

I  GOSPODIN  ĆE  DALJE  RIJEŠITI  S  ONIM  MOJIM  BLIŽNJIM.

JA  SAM  SVOJE  UČINIO,  DALJE  ĆE  GOSPODIN.

ZATO  TI  BESKRAJNA  HVALA,  PREDRAGI

MOJ  GOSPODINE,  ŠTO  UZIMAŠ  NAŠE

GRIJEHE  NA  SEBE  I  ISCJELJUJEŠ  NAŠA

SRCA.

SMILUJ  NAM  SE  PO  MILOSRĐU  SVOJEG

IZRANJAVANOG  SRCA.

BLAGOSLOVLJEN  TI  GOSPODINE  U  VIJEKE,  I  TVOJ  OTAC,  BOG

OTAC,  I  VAŠ  DUH  SVETI.

I  ČAST  I  SLAVA  DJEVICI  MARIJI.