Subota, 22.03.2014.g.

U srijedu je bio blagdan Svetog Josipa, jednog od dva 

zapostavljena sveca u mojem dosadašnjem životu, a koji 

su mi se u zadnjih nekoliko godina, u mojem obraćenju i 

duhovnom rastu,  OTKRILI  KAO  DVOJE  PREKRASNIH  

DUHOVNIH  POMOĆNIKA.

SVETI  JOSIP  I  SVETA  MARIJA  MAGDALENA.

Nisu činili nikakva posebna čudesa, nisu napisali nikakve 

posebne knjige niti nauke.

A ipak,  NJIH  JE  ODABRAO  NAŠ  LJUBLJENI  BOG  DA  

BUDU  POSEBNO  BLISKI  NJEGOVOM  SINU  KADA  BUDE 

BORAVIO  OVDJE  KOD  NAS  NA  ZEMLJI.

I uvijek kada se njima kratko pomolim u našoj crkvi, 

dodam na kraju molitve DA  NEKA  MI  OPROSTE  ŠTO  

IH  VIŠE  NE  ČASTIM  I  SLAVIM  I  ŠTO  IM  SE  VIŠE  

UTJEČEM.

Otišao sam u srijedu sa suprugom na misu da častimo i 

slavimo blagdan  SVETOG  JOSIPA,  da mu se utječemo 

u molitvi,  njemu i  NJEGOVOM  SINU,  NAŠEM  

SPASITELJU,  GOSPODINU  ISUSU  KRISTU.

A baš i nisam imao u svojim mislima i to da je taj dan,  

BLAGDAN  SVETOG  JOSIPA,  dan kada crkva slavi  DAN  

OČEVA.

Na to nas je sve podsjetio naš dragi župnik.

I kroz njegovu propovijed i kroz molitve tokom mise 

sam se ja prisjećao svojeg oca i  MOLIO  SE  ZA  

NJEGOVU  DUŠU.

PRISJETIO  SAM  SE  I  GRIJEHA  KOJE   SAM  PREMA  

NJEMU  ČINIO  KADA  JE  BIO  OVDJE  NA  ZEMLJI  …

No, isto tako sam se prisjetio i toga kakav sam bio i 

jesam ja kao otac. Jer, i ja sam otac.  Imam dvoje djece.

I  OBUZELA  ME  NEKA  TUGA  I  BOL  KADA  SAM  

SE  SJETIO  KAKAV  SAM  OTAC  BIO  SVOJOJ  

DJECI  KROZ  OVE  GODINE  KOJE  SMO  

PROŽIVJELI  OD  KADA  SU  SE  ONI  RODILI.

NISAM  BIO  DOBAR  OTAC  …

TOLIKO  PROPUSTA  …

I  ZNAM  DA  SU  IM  OSTALE  RANE  NA  DUŠI  I  SRCU  

KOJE  I  SADA  NOSE.

SVE  TO  NE  MOGU  VRATITI.  DONOSIO  SAM  ODLUKE  

KAKVE  SAM  MISLIO  DA  IH  U  TOM  TRENUTKU  

TREBAM  DONIJETI.

MISLIO  SAM  DA  SU  TO  BILE  ISPRAVNE  ODLUKE  ZA  

NJIH  I  NJIHOV  ODGOJ.

ZNAM  DA JE  TO  TAKO  TREBALO  BITI.  SVE  ŠTO   SE  

DOGODILO  BOŽJA  JE  VOLJA.

JER  GOSPODIN  IMA  PLAN  ZA  NAŠ  VJEČNI  ŽIVOT.

DAJE  NAM  KUŠNJE  I  DAJE  NAM  SVE  SREDSTVA  DA  

TE  KUŠNJE  POBIJEDIMO.

NO,  TEK  KADA  NJEMU  PREDAMO  SVOJ  ŽIVOT  NA  

UPRAVLJANJE,  KADA  MAKNEMO  SVOJ  ''JA''  U  STRANU,

TADA  SVE  TO  DOBIVA  SMISAO.

TE  SPOZNAJE  SU  MI  VELIKA  UTJEHA  DA  SVE  ŠTO  

SAM  ČINIO,  MISLEĆI  DA  ČINIM  DOBRO  SVOJOJ  

DJECI,  A  BAŠ  I  NIJE  BILO  DOBRO,  DAKLE,  DA  ĆE  

TO  SVE  GOSPODIN  OKRENUTI  NA  DOBRO  U   ONOME 

SVEMU  ŠTO  NAS  JOŠ  ČEKA  U  OVOM  ZEMALJSKOM  

ŽIVOTU.

JA  U  TO  ČVRSTO  VJERUJEM.

I  PREPUSTIO  SAM  GOSPODINU  DA  DALJE  TO  VODI.

A na kraju mise, naš dragi župnik je rekao da si na izlazu 

iz crkve svi tate, pogotovo mladi tate, ili oni koji s 

takvima žive, uzmu jedan letak s jednim člankom kojeg 

je napisala jedna doktorica medicine, koja je godinama 

radila s djecom i sudjelovala u njihovom liječenju.

Članak se zove ''O  BLISKOSTI  OCA  S  DJETETOM''  a 

napisala ga je  VERICA  JAČMENICA-JAZBEC.

Čim je dragi župnik to rekao, osjetio sam da je tu negdje 

i poruka za mene. 

Jer upravo je meni cijeli život, u odnosu sa mojom 

djecom, u njihovom odrastanju, nedostajala  BLISKOST  

SA  MOJOM  DJECOM.

NISAM  TO  ZNAO  IZRAZITI,  NISAM  TO  ZNAO  

POSTIĆI.

Zato sam odlučio da ću taj članak prepisati ovdje u 

cijelosti, možda nekome pomogne u tome što ja nisam 

uspio u svojem životu,  DA  BUDE  BLIZAK  SA  SVOJOM  

DJECOM.

EVO  TEKSTA  ČLANKA:

''OTAC

Prijatelji nam često pošalju fotografiju svoga 

novorođenčeta.  Obično je to slika utjelovljene nježnosti. 

Takva jedna potakla me na razmišljanje o očevima i o 

njihovom iskazivanju ljubavi prema djetetu.

MAJKE  I  OČEVI

Očevi se prema djeci odnose drugačije od majki. To ne 

znači ni bolje, ni lošije, već jednostavno – drugačije. 

Usprkos dosta raširenom mišljenju da su muškarci manje 

poznati kao roditelji, odgajatelji ili njegovatelji, to uopće 

nije istina.

Oni su samo – drugačiji.

Majka se ophodi s malim djetetom na miran, ponavljajući 

i predvidljiv način. Ona u igri djetetu nudi i igračke. Zna 

prepoznati znakove nezadovoljstva kod mališana i odmah 

potom traži razlog tome, kako bi ga uklonila: dijete je ili 

gladno ili mokro ili umorno. Da bi njih svoje bili sretni, 

nije im uopće potreban fizički dodir.

Oni se dodiruju srcima.

Otac je drugačiji. 

U igri s djetetom je aktivniji, on sam osmišljava igre, 

često dotiče dijete, čak mora postići intenzivan dodir s 

djetetom da bi oboje dosegli željenu međusobnu bliskost.

Mladi otac se već u rađaonici obraća svom novorođenčetu 

tonom glasa koji je viši od uobičajenog. On intuitivno 

osjeća da se to djetetu sviđa.

Liječnici za djecu raspolažu znanstvenim dokazima da 

mališani bolje reagiraju na viši nego na niski ton glasa. 

Očevi zabavljaju djecu tako da im potiču znatiželju. 

Ohrabruju dijete kako bi ono samo, i aktivno rješavalo 

fizičke zapreke na koje nailazi. Dijete staro osma tjedana 

već dobro razlikuje prilazi mu majka ili otac.

Ako mu se približava majka, ono se smiri, napola sklopi 

oči, a pri tome mu se usporava rad srca i disanje, te 

djeluje smireno.

Kad se približava otac, ono širom otvori očice, ubrzava 

mu se rad srca i disanje, te ustreptalo očekuje akciju.

Očevo sudjelovanje u njezi i odgoju djeteta ima ne samo 

osjećajne nego i posve mjerljive pozitivne učinke na 

fizički i psihički razvoj djeteta.

Takvo je djetešce kasnije društvenije i lakše savladava 

stresne situacije koje doživljava. Ako je dijete u bolnici i 

otac ga često posjećuje, grli i iskazuje mu svoju ljubav, 

ono će brže ozdraviti, a nedonošće će već u inkubatoru 

brže dobivati na tjelesnoj težini.

VAŽNOST  DODIRA

Očevi, ne oklijevajte! Ne bojte se da ćete ljubavlju 

razmaziti dijete. Svaki vaš dodir i poljubac dijete željno 

iščekuje. Ono silno treba vašu nježnost.

Novorođenče može doista veoma patiti ukoliko mu 

uskratite svoje milovanje. Pojedini svjetski stručnjaci za 

djecu vjeruju da su se dječja lica – meka, okrugla i 

privlačna za poljupce – razvila upravo zato da izazovu 

nježne dodire svojih roditelja i njegovatelja.

Kao mlada bolnička liječnica, u noćnim sam dežurstvima 

uvijek promatrala i nadzirala desetke dječjih medicinskih
 
sestara.

Jednu od njih sam posebno upamtila po specifičnoj gesti.

Kad bi navečer nahranila i presvukla dječicu za koju je 

bila zadužena i stavljala ih u krevetiće na spavanje, 

najsitnije bi djetešce uvijek poljubila u čelo.

Nije to bila usputna, brzam površna ili rutinska radnja. 

U tom njezinom sagibanju nad tuđim djetetom bila je 

samo čista ljubavi blagost.

Obrativši mi se sramežljivo, kao da se opravdava, sestra 

Katica mi je znala reći: ''A kako da mirno i krepko zaspi 

ako mu nema ovdje mame ni tate da od njih dobije 

poljubac za laku noć?''

(  …ljubljeni  moj  bože  blagoslovi  tu  dragu  

sestru  i  njezinu  obitelj  …)

OČEVI!

Nemojte odgađati vrijeme u kojem ćete iskazati ljubav 

prema djetetu. Svako vrijeme je pogodno. Za to nikad 

nije prerano i nikad nije prekasno.

Dijete u svakoj dobi željno čeka na iskaze vaše bliskosti. 

Ako vas radni zadaci udaljuju od obitelji, tada i ono malo 

zajedničkog vremena s djetetom provedite bogato i 

sadržajno.

Djetetu jasno i otvoreno riječima iskazujte da ga volite. 

Pritom ga grlite i milujte da mu to zorno pokažete. 

Igrajte se s njime i pri tome ga aktivno slušajte. 

Posvetite mu svoju pozornost. Većem djetetu pomognite 

da izrazi svoje misli i osjećaje. Ohrabrujte ga kad nešto 

pokušava učiniti.

Objašnjavajte mu s više riječi zašto se nešto ne smije 

učiniti. Učite ga optimizmu. Usmjeravajte njegovu 

pozornost na pozitivna iskustva. Za negativna iskustva 

govorite mu da su kratkotrajna i prolazna.

Razgovarajte s djetetom o onome što ono voli.

Ako se dijete rastužilo, utješite ga. Navedite gana takve 

okolnosti i igre do ono doživi uspjeh. Objašnjavajte mu 

da će uspjeti ako se potrudi. Poučavajte ga raznim 

vještinama: vezanje vezica na cipelama, vožnji romobila 

ili bicikla, radu na tipkovnici, plesu, sviranju, slikanju, 

modeliranju, sportu, radu u vrtu, brizi o kućnim 

ljubimcima …

Govorite mu da opažate kako ono sve više napreduje u 

vještinama. Nemojte ga uspoređivati sa sobom, ni s 

drugom djecom.

Pustite ga da uči na svojim manjim pogreškama. Neka 

dijete samo ispravlja svoje pogreške. Objašnjavajte mu 

da su pogreške normalne i da to nije nikakvo zlo. 


Pokažite mu svojim primjerom kako se nositi s 

neuspjehom.

Ohrabrujte ga da pristupi drugom djetetu i da se igra s 

njime. Razgovarajte često s djetetom o njegovim 

prijateljima.

Na taj ćete način bolje upoznati vlastito dijete. Ako ima 

problema s vršnjacima, pomognite mu da ih ono samo 

riješi.

Navikavajte ga da se upozna s novom odraslom osobom. 

Postavite mu jasne granice što se smije a što ne smije 

činiti u igri i ophođenju s drugim ljudima.

Govorite mu o dosljednosti. Dopustite mu da u malim 

stvarima, koje se odnose na njegovu dob, dijete samo 

odluči, npr. hoće li obući crvenu ili plavu košuljicu. Ali mu 

svakako recite da o bitnim stvarima odlučuje roditelj, 

npr. što će se jesti za ručak ili kad se ide na spavanje.

Naučite dijete da se smije slobodno izraziti osjećajima 

(ljut sam, tužan sam, osamljen sam).

Svi su osjećaji prihvatljivi.

Neprihvatljivo je samo ponašanje koje slijedi iz toga 

osjećaja. Primjerice, nije dobro ako se dijete tuče samo 

zato jer je ljutito. Objasnite mu da tučnjava nije lijek 

protiv ljutnje. Naučite ga kako da se oslobodi ljutnje.

Ako djetetu dobro rastumačite pravila, što se smije a što 

ne smije činiti, ono će postati siguran i zadovoljan mali 

čovjek.

Taj osjećaj će mu stimulirati samopoštovanje.

Ako budete svoje dijete previše štitili, izolirali od drugih 

ljudi, radili i odlučivali umjesto njega, spriječit ćete mu 

razvoj samostalnosti.

Takvo će dijete biti nesigurno, plašljivo, nesposobno za 

stvaranje novih veza i trajno ovisno o vama.

A to vam sigurno nije cilj.''

I  NA  KRAJU  TOGA  LISTIĆA,  POSLIJE  OVOG  ČLANKA,  

BILE  SU  DVIJE  MOLITVE.

PREKRASNE  SU  I  BAREM  NEKE  RIJEČI  NEKA  NAM  

ČESTO  BUDU  U  NAŠI  SVAKODNEVNIM  MOLITVAMA.

Prva molitva

''GOSPODINE,  BOŽE  I  OČE  NAŠ,

TI  SI  IZVOR  SVEGA  ŽIVOTA  I  PLODNOSTI.

TU  BOŽANSKU  MOĆ  STVARANJA

PODIJELIO  SI  S  NAMA  LJUDIMA.

IZ  NAŠE  LJUBAVI  RODILA  SU  SE  I  NAŠE  DJECA.

HVALA  TI  ZA  RADOST  I  ČAST  

ŠTO  SMIJEMO  BITI  SURADNICI

U  TVOM  STVARATELJSKOM  PLANU!

TI  SVAKO  DIJETE  POIMENCE  ZNAŠ

I  NOSIŠ  U  SVOM  SRCU

-           ČUVAJ  IH  I  ŠTITI  NA  ŽIVOTNOM  PUTU!

NAMA  RODITELJIMA

POMOZI  DA  IM  BUDEMO  ZAŠTITNICI,

PRIJATELJI  I  POUZDANICI,

DA  SE  I  U  VJEČNOJ  DOMOVINI,

ZAJEDNO  S  NJIMA  NAĐEMO  U  TVOM  ZAGRLJAJU.

AMEN''

Druga molitva

''MOLITVA  OCA  ZA  DJECU

MILOSRDNI  ISUSE,   TEBI  POVJERAVAM  SVOJU  DJECU;

NITKO  DRUGI  NE  MOŽE  SHVATITI  MOJU  BOL  I  

TJESKOBU  I  DATI  MI  BOLJU  POMOĆ.

DAJ  MI  MILOST  DA,  ZAJEDNO  SA  SVOJOM  

SUPRUGOM  MOGU  PODIĆI  SVOJU  DJECU,

JER  ZNAM  DA  BEZ  TVOJE  POMOĆI  MOJA NASTOJANJA 

 NEĆE  DONIJETI  PLODA.

PROČISTI  MOJA  DJELA  I  PROSVIJETLI  ME  U  MOME  

POUČAVANJU  DJECE.

OSLOBODI  IH  GRIJEHA,  UČI  IH  DA  RASTU  U  

LJUBAVI,  SAČUVAJ  OD  LOŠEG  DRUŠTVA,

POMOZI  IM  U  NJIHOVOM  UČENJU,  UČINI  IH  

LJUBAZNIM  PREMA  SIROMASIMA,

UNESREĆENIM  I  PATNICIMA.

SAČUVAJ  IH  U  SVOJOJ  PRISUTNOSTI  I  U  DOBROM  

ZDRAVLJU, TAKO  DA  MOGU  RASTI  NA  TVOJU  SLAVU,
 
 ZA DOBRO  DRUGIH I  NA  RADOST  SVOJIH  

RODITELJA.

KAD  SE  NAKON  SMRTI  POJAVIM  PRED  TOBOM,  MOJIM  SUCEM,

NEKA  SE  SV.  JOSIP  ZAUZME  ZA  MOJU  DJECU.

JA  OBEĆAVAM  DA  ĆU  TE  OD  SADA  VJERNO  SLUŽITI

I  DRUGIM  SVJEDOČITI  O  TVOJOJ  DOBROTI.

AMEN.''

Neka  mi  se  moj  ljubljeni,  trojedini  



Gospodin,  OTAC,  SIN  I  DUH  SVETI,  



smiluje  za  sve  grijehe  koje  sam  



učinio  prema  svojoj  djeci  …

SVET  I  PRESVET  MOJ  LJUBLJENI,

TROJEDINI  BOŽE,  OČE  SINE  I  DUŠE  SVETI!

SVET  I  PRESVET!

ČAŠĆEN,  HVALJEN,  SLAVLJEN  I

BLAGOSLOVLJEN  U  SVE  VIJEKE  VJEKOVA.

I  ČAST  I  SLAVA  TEBI  PRESVETA  DJEVICA,  I

CIJELOM  DUHOVNOM  SVIJETU  KOJI  VRŠI  I

POŠTUJE  BOŽJU  VOLJU.