Subota, 08.11.2014.g.

Hodajući na misna slavlja u naš Caritas dom tokom tjedna, vidio sam da

se te drage starice okupljaju u  KAPELICI  BLAŽENOG  ALOJZIJA

STEPINCA,  u sklopu Doma, i više od sat vremena prije mise.

Polako se one skupljaju, same u kolicima, ili ih dovezu drage

njegovateljice ili dragi svećenik Antun.

Neke na štakama, neke pomoću hodalica a one koje još mogu same

hodati polako se došeću do svojih mjesta u kapelici.

I kao da već svaka ima svoje mjesto.

Kad sam prvi put došao tu na misu, došao sam nekih 15-tak minuta prije.

A te drage ženice su baš molile neke molitve.

Onda sam shvatio da one već i prije mise dosta mole pa sam idući puta

došao sat vremena prije.

Taman na početak molitve Krunice.

I tako, došavši nekoliko puta, primijetio sam da većinu molitvi prije mise i

sve pjesme na misi predvodi jedna draga ženica, sa nekom malom

knjižicom u ruci, nepokretna u kolicima, malo pogrbljena i nagnuta u

stranu.

Vjerojatno je cijelo njezino fizičko stanje i takav vanjski izgled bio

posljedica bolesti i starosti.

No to ju nije priječilo da svojim dubokim i sporim glasom predvodi

molitve, čita litanije i druge molitve, i započinje i vodi pjesme na misi.

Sve je to nekako bilo usporeno, lagano.

Jer te drage ženice imale su sve vrijeme svijeta. Sada, na kraju

života.

Mnoge od njih imale su još samo  GOSPODINA  I  NJEGOVU  MISU.  I

MOLITVU.

I bile su kao djeca.

BOŽE  MOJ  LJUBLJENI,  BAŠ  KAO  DJECA!

A  SAMO  TAKVI  MOŽEMO  U  TVOJE  KRALJEVSTVO,  MOJ

LJUBLJENI  GOSPODINE!

I nakon nekoliko misa ja sam se jednostavno ''stopio'' sa molitvama i

pjesmama tih dragih  SESTARA  U  VJERI.

Velike su razlike u godinama između mene i njih,  ALI,  U  SRCU

MI  JE  BILA  TAKVA  RADOST   KADA  SAM  IH  DOŽIVLJAVAO

KAO  MOJE  DRAGE  SESTRE,  SESTRE  U  VJERI  I  U

GOSPODINU.

Istina, trebalo mi je malo vremena dok sam prihvatio onaj njihov spori

način moljenja i pjevanja.

Ali, kada sam sebi rekao da mi je to  JOŠ  JEDNA  STANICA  PREMA

PONIZNOSTI  I  STRPLJENJU,  polako  sam  se  prepuštao  i  bio  sve

radosniji i doživljavao riječi  molitve i riječi pjesmi  na  sasvim  drugi

način.

JER  MI  VRIJEME  NIJE  VIŠE  IMALO  VAŽNOST.

BAŠ  KAO  U  KRALJEVSTVU  BOŽJEM.

Tako sam došao i prošli tjedan na jednu od misa.

I primijetim da je mjesto, gdje je ta draga starica uvijek bila smještena,

prazno.

Molilo se ali nje nije bilo.

Nije bilo ni litanija na kraju Krunice a ni nekih prigodnih molitvi koje je

ona znala čitati iz svojeg molitvenika.

A na misi je dragi svećenik morao započeti neku od pjesmi jer nje nije

bilo.

Mislio sam da joj možda nije dobro ili je negdje odsutna pa nisam na to

obraćao puno pažnje.

Onda me nekoliko dana nije bilo na misi.

I dođem jučer na misu sa nakanom da se i ispovjedim. Nisam to učinio

već mjesec dana, nakupilo se raznih grijeha i htio sam ih predati

Gospodinu.

A posebno i zbog tog jer je bio prvi petak u ovom mjesecu a ja sam u

toku vršenja pobožnosti  DEVET  PRVIH  PETAKA  SRCU  ISUSOVOM  na

jednu, meni jako važnu, nakanu.

Nekako sam se osjećao uprljanim, nečistim pred Gospodinom.

Baš neki osjećaj prljavštine, srca i duše, koju je samo jedna

čista i iskrena ispovijed mogla očistiti.

I vidim da su se drage sestre u vjeri već okupile, sat vremena prije kao po

običaju. Ja sjednem kraj jedne drage ženice koja je isto čekala na red za

ispovijed. Ona mi se samo nasmijala i nastavila moliti neku svoju molitvu.

Ja nisam ništa započinjao moliti očekujući da će krenuti zajednička

molitva Krunice. I ponovno sam primijetio da nema onih kolica na onom

mjestu.

Ponovno nije bilo one drage ženice sa molitvenikom.

No, ja sam zatvorio oči i usredotočio se na razmišljanje o grijesima koje

sam trebao ispovjediti.

A ipak, falilo mi je to što se ne moli Krunica.

I jednom čujem glas neke starice:  ''Pa ne bumo molili Krunicu!?''

Nastala je kratka tišina, no nitko nije odgovorio. A onda se začas ponovno

čulo tiho brujanje glasova, svatko je molio nešto za sebe.

I počnem i ja razmišljati da ja povedem molitvu Krunice. A ipak, čekao

sam ispovijed, radi nje sam i nazvao tog dragog svećenika, pa da se sve

ne iskomplicira. A nisam baš ni znao da li će tko nastaviti iza mene

predvoditi molitvu pa možda neću obaviti ispovijed prije mise.

S tim svojim mislima, onako zatvorenih očiju, čuo sam naprijed kako se

neki glasovi dogovaraju da se počne moliti.

I u jednom trenutku jedna draga ženica, ona sa tako tužnim licem i

pogledom,  A  TAKO  PREKRASNIM  OSMJEHOM,  počne predvoditi

molitvu. Teško i polako je izgovarala riječi molitve, ali je ipak počela sa

molitvom.

Dragi svećenik je počeo ispovijedati. No, vidio sam da je još nekoliko tih

dragi ženica krenulo na ispovijed.

Pa sam odlučio da ću i ja, odmah iza te drage ženice, predvoditi jednu ili

više desetica Krunice, kako bi im olakšao molitvu.

JER,  ONE  DRAGE  STARICE,  SESTRE  U  VJERI,  NIJE  BILO  A  SVI

SU  BILI  NAUČENI  NA  NJEZINO  PREDVOĐENJE.

Sve je bilo lijepo i radosno. I moje predvođenje, i moja ispovijed, i

priprema za misu, i sama misa.

Kad je bila ona draga ženica, uvijek je započinjala misa sa njezinim

glasom koji je pokrenuo pjevanje neke pjesme.

Najčešće je to bila pjesma  BOŽANSKOM  SRCU  ISUSOVOM.

Ponekad sam na misama znao čuti pjesmu  BOŽANSKOM  SRCU

ISUSOVOM.  I nije me baš impresionirala. Nekako mi je bila teška za

pjevanje, ne teče glatko.

A  BOŽANSKO  SRCE  MOG  ISUSA  TADA  JOŠ  NIJE  BILO  U

MOJEM  SRCU.

TA  MILINA  MI  JOŠ  TADA  NIJE  BILA  DANA  ZA  SPOZNATI.

Kad sam polako,  KROZ  ŠTOVANJE  BOŽANSKE  KRVI  KRISTOVE,

DOŠAO  I  DO  PROBODENOG  SRCA  ISUSOVA,  POČELO  SE  U

MENI,  U MOJEM  SRCU,  U  MOJIM  MISLIMA,  DOGAĐATI  PROMJENA.

POČELA  SE  ŠIRITI  U  MENI  SPOZNAJA  O  BOŽANSKOM

SRCU  ISUSOVOM.

I  SVE  ONE  PJESME,  I  MOLITVE,  I  POBOŽNOSTI,  I  KIPOVI  I

SLIKE  SA  SRCEM  ISUSOVIM,  POČELE  SU  DOBIVATI  POSEBNO

MJESTO  U MOJEM  MALOM  I  GRJEŠNOM  SRCU,  TOLIKO

POTREBNOM  MILOSTI  KOJE  I  DANAS  IZLAZE  IZ  BOŽANSKOG

SRCA  ISUSOVA.

I eto milosti. Gospodin mi je na tim misama, sa tim dragim sestrama u

vjeri, sa tim dragim staricama, pomoću te drage starice koja je često

upravo znala započeti tu  PJESMU  BOŽANSKOM  SRCU  ISUSOVOM,

KOJA  JE  TAKO  ŠTOVALA  TO  LJUBLJENO  BOŽJE  SRCE,  DAO

DUBOKU  SPOZNAJU  O  SVOJEM  BOŽANSKOM   SRCU.

I  POSTALO  MI  JE  SVE  JASNIJE  ZAŠTO  SAM  NA  MNOGIM

MISAMA  ČUO  TU  PJESMU,  KOJU  SU  POSEBNO  SA  RADOŠĆU  I

PREDANJEM  PJEVALI  STARIJA  BRAĆA  I  SESTRE  U  VJERI.

JER  SU  ONI  KROZ  SVOJ  ŽIVOT  DOBILI  SPOZNATI  TU  MILOST  I

BOŽANSKU  TAJNU.

Ja sam to tek počinjao. A u tome, ni ne znajući, pomagala mi je ta draga,

pogrbljena, nepokretna starica u kolicima, na misama na koje sam počeo

odlaziti sa sve većom radošću, sa dragim sestrama i braćom u vjeri koji

su na završetku ovih zemaljskih života.

KAKO  ME  SAMO  GOSPODIN  VODI  I  PREKRASNO  DARIVA

NA  MOJEM  ŽIVOTNOM  PUTU!

I već sam skoro naučio i sve riječi pjesme i pjevao ih baš s velikom

radošću.

Kad smo otpjevali tu dragu pjesmu, dragi svećenik je objavio i nakane na

koju smo slavili misu.

I spomenuo da ćemo se moliti i za jednu dragu sestru u vjeri koja više

nije s nama,  ANKICU.  I da se sada vidi koliko nam je značila u

predvođenju molitvi i pjevanju pjesmi ali  DA  JE  DRAGI  BOG

ODLUČIO  DA  JU  UZME  S  OVOGA  SVIJETA.

A  JA  SAM  POČEO  PLAKATI.  KRENULE  SU  MI  SUZE  NIZ

LICE.

I  TAKO  SU  TEKLE,  NEKAD  VIŠE  A  NEKAD  MANJE  SVE  DO

KRAJA  MISE.

DRAGA  STARICA  ANKICA,  KOJOJ  ČAK  NISAM  NI  UPAMTIO

LICE,  NIJE  BILA  VIŠE  TU  MEĐU  NAMA.

OTIŠLA  JE  PRED  GOSPODINA.

A suze tokom mise su mi se pojačavale onda kada sam se žarko molio

Gospodina za njezinu dušu.

DA  JOJ  BUDE  MILOSRDAN.

KOJA  JE  TO  BILA  PRIPREMA  ZA  PRIJELAZAK  NA  DRUGI

SVIJET  I  DOLAZAK  PRED  GOSPODINA  SA  SVIM  ONIM  ŠTO

SE  ČINILO  U  OVOM  ZEMALJSKOM  ŽIVOTU…

MISA,  MOLITVE,  PJESMA  …

TA  DRAGA  ANKICA  BILA  JE  SVA  U  TOME.

I ne znam kakva je bila osoba, da li je bila dobra u odnosu sa drugima

oko sebe, strpljiva u svojem trpljenju, da li je činila puno ili malo grijeha.

Pitat ću ovih dana dragog svećenika da mi kaže malo o njoj, da možda

spoznam neke njezine grijehe koji su joj pritiskali dušu.

JER  SE  ŽELIM  GOSPODINU  MOLITI  ZA  NJEZINU  DUŠU.

JER  JE  STEKLA  JEDNOG  DUHOVNOG  PRIJATELJA  ZA  KOJEG  NIJE

ZNALA  U  SVOJEM  ZEMALJSKOM  ŽIVOTU.

KOJEG  JE  SVOJOM  STRPLJIVOŠĆU  I  POŠTOVANJEM  PREMA

BOŽANSKOM  SRCU  ISUSOVOM  NAUČILA  PJESMU  O  NJEMU  I

PROŠIRILA  MU  SPOZNAJE  O  POSEBNOM,  DUBOKOM  OTAJSTVU.

KOJI  SADA  VEĆ  DVA  DANA  RAZMIŠLJA  O  TOME  KAKO  SE

ČOVJEK  TREBA  PRIPREMATI  ZA  PRIJELAZAK  NA  ONAJ  DRUGI

SVIJET.

KOJEMU  JE  JOŠ  VIŠE  PROŠIRILA  SPOZNAJE  O  PRIHVAĆANJU

TRPLJENJA,  I  PONIZNOSTI  I  STRPLJENJU,  O  ČINJENJU  ONOG

ŠTO  MOŽEŠ  TAKAV  KAKAV  SI,  TU  GDJE  JESI.

DRAGA  ANKICA  JE  TO  ČINILA.

SVAKI  DAN.

U  INVALIDSKIM  KOLICIMA,  POGRBLJENA,  NEPOKRETNA,  SA

MOLITVENIKOM  U  RUKAMA  I  MOLITVOM  I  PJESMOM  NA

USNAMA.

ZATO  ĆU  JE  SE  UVIJEK  SJETITI  I  MOLITI  ZA  NJEZINU

DUŠU  KADA  ĆEMO  PJEVATI  PJESMU  BOŽANSKOM  SRCU

ISUSOVOM.

ONA  ĆE  ME  UVIJEK  PODSJEĆATI  DA  SE  POMOLIM  ZA  NJU.

ONA  ME  JU  JE  NAUČILA  MOLITI  I  PJEVATI.

KOJE  MILOSTI  GOSPODINE,  KOJE  MILOSTI  …

TI,  MOJ  LJUBLJENI  GOSPODINE,  ZNAŠ

NAKANE  MOJEG  SRCA.  SMILUJ  SE  DUŠI

DRAGE  SESTRE  U  VJERI,  ANKICE.

SVET  I  PRESVET  MOJ  LJUBLJENI

GOSPODINE!

I  SMILUJ  SE  NAMA  GRJEŠNICIMA!

SVETO  I  PRESVETO  TVOJE  PROBODENO

SRCE  U  SVE  VIJEKE  VJEKOVA!

I  SMILUJ  SE  SVIMA  NAMA  KOJE  SI

OTKUPIO   PREDRAGOCJENOM  KRVLJU  IZ

SVOJEG  PRESVETOG  SRCA!

ČAŠĆEN,  HVALJEN  I  BLAGOSLOVLJEN

TROJEDINI,  LJUBLJENI  BOŽE,  OČE,  SINE  I

DUŠE  SVETI  U  SVE  VIJEKE  VJEKOVA!

I  ČAST  I  SLAVA  TEBI  PRESVETA  DJEVICE,

MOLI  ZA  NAS  GRJEŠNIKE!

I  ČAST  I  SLAVA  CIJELOM  DUHOVNOM

SVIJETU  KOJI  VRŠI  I  POŠTUJE  BOŽJU

VOLJU!

MOLITE  ZA  NAS   GRIJEŠNIKE!

SVET  I  PRESVET  MOJ  LJUBLJENI  BOŽE!

SVET  I  PRESVET.