| MOLITI, RADITI I SVJEDOČITI |
|
|
Četvrtak, 29.01.2015.g.
U svakodnevnom životu, u kojem se isprepliću moja očekivanja sa očekivanjima okoline u kojoj živim, a sve to zajedno još i sa mojim sposobnostima da nešto učinim bolje ili slabije, brže ili sporije, JEDINO MI MOJA ČISTA I ISKRENA VJERA U GOSPODINA BOGA I NJEGOV PLAN ZA SVAKOG OD NAS, pomaže da se ne izgubim, da ne padnem u depresije, da ne gubim živce, da se ne osjećam besmisleno i izgubljeno.
JEDINO GOSPODIN BOG SA SVOJIM ZAPOVJEDIMA I ŽIVOTU PO NJIMA.
Posebno sam u zadnjih nekoliko mjeseci dobio puno spoznaja o tome kako je moj ljudski život, u stalnom zajedništvu i ''sudaranju'' sa drugim ljudima oko mene, koji više ili manje utječu na moj život, PREPUN RAZNIH PROMJENA.
JEDNOSTAVNO SE ČOVJEK, KOJI VJERUJE U GOSPODINA BOGA I ŽIVOT U NJEGOVOM KRALJEVSTVU POSLIJE OVOZEMALJSKE SMRTI, MORA STALNO U SVOM ŽIVOTU MIJENJATI I PRILAGOĐAVATI TRAŽEĆI U SVEMU SVETU BOŽJU VOLJU ZA SVOJ ŽIVOT.
Sa tom vjerom u sebi, i ja svakodnevno to radim i svakodnevno tražim i molim Gospodina da mi dadne milost DA MOGU PREPOZNATI, PRIHVATITI I IZVRŠITI NJEGOVU SVETU VOLJU ZA MOJ ŽIVOT I ŽIVOTE DRUGIH DRAGIH LJUDI KOJE MI ŠALJE NA MOJ ŽIVOTNI PUT.
I kada u svemu tome ne bi bilo NAŠE SLOBODNE LJUDSKE VOLJE DA ODLUČUJEMO O SVAKOM TRENUTKU SVOJEG ŽIVOTA, SLOBODNE VOLJE KOJU NAM JE GOSPODIN BOG DAO, i kada u svemu tome ne bi bilo silnih NAPASTOVANJA ZLOGA I NJEGOVIH ZLIH DUHOVA, tada bi sve to bilo vrlo jednostavno. BIO BI VEĆ SADA RAJ NA ZEMLJI I U NAŠIM ŽIVOTIMA.
No, nije tako, za život u KRALJEVSTVU BOŽJEM tek se trebamo pripremiti.
Zbog toga i ja, od mojeg obraćenja, a posebno u zadnjih 2-3 godine, vjerujući u SVETU BOŽJU VOLJU ZA MOJ ŽIVOT I ŽIVOTE DRUGIH DRAGIH LJUDI OKO MENE, svakodnevno tražim što to Gospodin od mene želi da učinim.
A kada to učinim, kada sam na tom putu da vršim Njegovu svetu volju za moj život, tada od Njega dobijem i potvrdu u DUBOKOM I PREKRASNOM MIRU U MOM SRCU I DUŠI.
TADA JEDNOSTAVNO OSJETIŠ DA JE TO TO.
I DA TAKO TREBA BITI PA KAKO GOD TO NAMA, ILI NEKOME SA STRANE, IZGLEDALO ČUDNO I NELOGIČNO I NEKAKO NEPRIHVATLJIVO.
Jer, ponekad je ta BOŽJA VOLJA nama potpuno nelogična i ne podudara se sa našim očekivanjima i stavovima društva u kojem živimo.
Ali te nešto jednostavno ''tjera'' da mijenjaš svoje stavove, da mijenjaš svoje životne ciljeve, koji tebi, tvojoj obitelji i cijelom društvu oko tebe, izgledaju potpuno logičnim, dobrim i svrsishodnim. ALI NISU PO BOŽJO VOLJI. I TO DOBIJEŠ ZA SPOZNATI DUBOKO U SRCE.
Takav je upravo moj put u zadnjih nekoliko godina. Nekad vrlo trnovit i prepun kušnji.
Ali, hod po njemu MI DONOSI MIR I RADOST I SMISAO MOJEG POSTOJANJA.
I DO SADA JE SVE ISPALO NA DOBRO.
Kada sam na početku mojeg obraćenja priznao svojoj supruzi sve grijehe koje sam činio prema njoj, a za koje ona nije ni znala, JER NISAM VIŠE ŽELIO ŽIVJETI U LAŽI, bio sam spreman za rastavu jer drugo nisam ni zaslužio. I da ću time izgubiti i djecu jer sam i njih dosta povrjeđivao i nisam baš s njima imao razvijene odnose.
ALI NE, BEZ OBZIRA NA SVE KUŠNJE, SUPRUGA I JA SMO I DANAS U BRAKU, I KAO DA SMO SE VRATILI NA POČETAK NAŠEG ZAJEDNIČKOG ŽIVOTA I NADOKNAĐUJEMO SVE ONO ŠTO SMO, PRETEŽNO MOJIM GRIJEŠNIM ŽIVOTOM, PROPUSTILI.
S DJECOM KONAČNO MOGU RAZGOVARATI O NEBITNIM STVARIMA U ŽIVOTU, NE ODREĐUJEM IM ŠTO MORAJU I KAKO MORAJU, UVIJEK SAM IM PRI RUCI ZA NEKI RAZGOVOR, PODRŽAVAM IH U NJIHOVIM PLANOVIMA A ONI ME KONAČNO GLEDAJU NORMALNO, BEZ OSUĐIVANJA, STRAHA ILI SRDŽBE.
S MOJIM OBRAĆENJEM I STAVLJANJEM GOSPODINA BOGA NA PRVO MJESTO U MOJEM ŽIVOTU, SVE SE POSLOŽILO I SVI SU U MOJEM ŽIVOTU DOBILI ONA MJESTA KOJA IM I PRIPADAJU.
I JA SE PREMA SVIMA TAKO I ODNOSIM.
POŠTUJEM MAJKU.
POŠTUJEM I PRIHVAĆAM SVOJU SUPRUGU KAO JEDINSTVENI DIO MENE I MOJEG ŽIVOTA.
NE ŽALOSTIM DJECU.
POŠTUJEM I PRIHVAĆAM LJUDE OKO SEBE TAKVIMA KAKVI SU.
RADIM SVAKI DAN ŠTO MOGU, TAKAV KAKAV SAM, TU GDJE JESAM, NE TEMELJEĆI SVOJ ŽIVOT NA TOME ŠTO BI DRUGI OKO MENE TREBALI UČINITI.
I NA TAJ NAČIN SVE IMA SMISAO. JER IMAM I OBITELJ I PRIJATELJE I MATERIJALNIH STVARI KOLIKO GOD TREBAMO OBITELJ I JA.
A NAJVAŽNIJE, IMAM MIR, RADOST I SMISAO SVAKOG TRENUTKA SVOJEG ŽIVOTA, U KOJIMA U POTPUNOSTI UŽIVAM I SUDJELUJEM KAKVI GOD BILI.
SVE IMA SMISAO.
Živeći tako od mojeg obraćenja, mijenjajući se iz dana u dan u želji da prepoznam, prihvatim i izvršim SVETU BOŽJU VOLJU ZA MENE I MOJ ŽIVOT, tek nakon što sam učvrstio svoju vjeru, spoznao sam da je GOSPODINU BOGU vrlo važno da prepoznam, prihvatim i izvršavam svoje staleške dužnosti.
Jer, kada sam nakon obraćenja stavio GOSPODINA BOGA na prvo mjesto u svojem životu, i prihvatio mogućnost, AKO JE TO NJEGOVA VOLJA, da mu se u cijelosti posvetim kao svećenik ili redovnik, BILO MI JE VAŽNO SAMO DA SE OČISTIM OD GRIJEHA I DA ŽIVIM PO BOŽJIM ZAPOVIJEDIMA.
I GOSPODIN me u tome ''držao'' do tog trenutka kada sam učvrstio svoju vjeru toliko da ju više napasti zloga i njegovih zlih duhova, i napasti ovog svijeta, ne mogu pokolebati.
U tim trenucima ja sam želio samo živjeti u molitvi, misi, čitanju Biblije, duhovne literature, svjedočenju drugima, itd.
I mislio sam u tim trenucima da je u svemu tome i BOŽJA VOLJA za daljnji moj život.
No, nije tako bilo. Ništa se nije događalo i ja sam polako uviđao da Gospodin sa mnom ima neke druge planove.
PA SAM POČEO TRAŽITI, I DOBIVATI OD GOSPODINA, NOVE ZNAKOVE, KOJI SU ME USMJERAVALI NA DRUGE PUTE U MOJEM ŽIVOTU.
Tako sam u zadnjih godinu dana često došao do razmišljanja o staležima kojima pripadam. Staležima koje je Gospodin odredio da postoje i koji određuju svakog čovjeka.
JER SE POD STALEŽE NE TREBA GLEDATI SAMO KAO NPR. NA PODJELU VJERNIKA NA KLERIKE, SVEĆENSTVO, I LAIKE. NEGO I NA SVE DRUGO ŠTO U MANJOJ MJERI OZNAČAVA PRIPADNIKA NAVEDENIH DVAJU STALEŽA.
Pa sam si ja, u tome da shvatim što Gospodin od mene želi, pobrojao ''staleže'' koji mene određuju, onako kako sam ih ja prepoznao.
VJERNIK SAM, LAIK, S GOSPODINOM BOGOM NA PRVOM MJESTU U MOJEM ŽIVOTU.
S pravnim fakultetom, sa ogromnim znanjem i iskustvom u svim dijelovima ljudskog života a posebno u gospodarstvu, politici, sportu.
Muž, otac, sin, brat, rođak, susjed, prijatelj, poznanik, radnik.
Vjernik, obraćenik, Božji svjedok.
TOLIKO MANJIH ILI VEĆIH PRIPADNOSTI NABROJENIM ''STALEŽIMA'' KOJI MENE ODREĐUJU KAO ČOVJEKA, BOŽJE STVORENJE.
I često sam se znao pitati, VJERUJUĆI DA NIŠTA NIJE BILO SLUČAJNO U MOJEM ŽIVOTU, što da sada, NAKON OBRAĆENJA, KADA VIŠE NISAM ŽELIO ŽIVJETI I RADITI KAO PRIJE, dakle, što da sada činim sa svojim pravnim fakultetom, sa nadprosječnom inteligencijom, sa velikim iskustvom u raznim rukovodećim funkcijama u gospodarstvu, politici, sportu.
TOLIKO SAM SE PUTA PITAO: ''BOŽE MOJ LJUBLJENI, ŠTO DA ČINIM SA SVIM TIM DAROVIMA KOJE SI MI DAO, SADA KADA SI MI SE DAO ZA SPOZNATI!?''
A sve zato jer su mi sada, KADA MI JE GOSPODIN BOG POSTAO SVE U MOJEM ŽIVOTU, svi ti moji darovi postali nepotrebni i bespredmetni. Samo Gospodin, misa, molitva, Biblija, svjedočenje za Gospodina …
I sve to pišem jer imam nekako osjećaj da me ovih i idućih dana Gospodin priprema za nove izazove u mojem životu, poslovne, privatne i društvene.
JA SAM SPREMAN MOJ LJUBLJENI GOSPODINE!
PODARIM MI SAMO MILOST DA MOGU PREPOZNATI TVOJE ZNAKOVE I PREPOZNATI, PRIHVATITI I IZVRŠITI TVOJU SVETU BOŽJU VOLJU ZA MOJ ŽIVOT.
I zato, tražeći te Božje znakove, osluškujući što mi Gospodin ima za poručiti, doživio sam nekoliko prekrasnih događaja i situacija koji su mi ostali u srcu i za koje osjećam da mi Gospodin preko njih šalje Svoje znakove.
Prvo je to bila poruka PRESVETE DJEVICE MARIJE u Međugorju od 25.01.2015.g. U toj prvoj rečenici i ja sam se prepoznao, NEKAKO ME POSEBNO DIRNULA I OSTALA U SRCU:
''I danas vas pozivam, živite u molitvi vaš poziv.''
Upravo ono što mi ovih dana najviše zaokuplja misli. ŠTO JE I KAO GOSPODINOVA VOLJA DA JE IDUĆIH MJESECI RADIM.
Jučer sam se prijavio na zavod za zapošljavanje, tražit ću da me pošalju i sezonski na more raditi, ako bude prilike, tražit ću i druge poslove koje bih mogao raditi. A pravnik sam po struci pa bi možda i tu nešto mogao naći.
A dok neću naći posao, i dalje ću nastaviti sa pripremom knjiga, kako ću osjetiti u srcu da trebam.
I ONDA OVA PREKRASNA PORUKA DJEVICE MARIJE, ZA KOJU SAM OSJETIO DA SE JAKO TIČE MENE U SVEMU TOME.
DA U SVEMU TOME ŠTO ĆE BITI MOJE POZIV, BILO ŠTO OD GORE NAVEDENOG, DA ŽIVIM I RADIM U MOLITVI.
''ORA ET LABORA'' rekao je Sveti Benedikt. MOLITI I
RADITI I SVJEDOČITI, rekao bih ja za sebe.
A onda je došla i nedjeljna misa. Prekrasna propovijed našeg dragog župnika o Gospodinu Isusu i apostolima koje je odabrao da od običnih ljudi postanu NOSITELJI I TUMAČI NJEGOVE BOŽJE RIJEČI.
Malo, onako stidljivo i malo sam se i ja u tome pronašao.
OBRATIO ME OD VELIKOG GRIJEŠNIKA, DAO MI VJERU I DUHOVNOST I ''ZATRAŽIO'' OD MENE DA TO SVJEDOČIM DRUGIMA.
I normalno da su mi onda na ove riječi prekrasne duhovne pjesma krenule suze na oči. Jer sam se opet, malo i stidljivo, nastojao i ja u njima pronaći, danas, takav kakav jesam, tu gdje jesam:
Krist jednom stade na žalu
svoju lađu sada ostavljam žalu
od sad' idem kamo šalješ me Ti.
Ja sam siromašan čovjek
Ti trebaš dlanove moje
Ti i ja krećemo danas
O MOJ LJUBLJENI GOSPODIN!
TI I DANAS TREBAŠ DLANOVE MOJE, MOGA SRCA RAŽAREN PLAMEN, KAPLJE ZNOJA, SAMOĆU MOJU, MOJU PREDANOST TEBI, I SRCE ČISTO, MALOG ČOVJEKA ZA SVOJEG SVJEDOKA …
A u subotu na misi naš dragi župnik rekao nekoliko prekrasnih rečenica o životu, vjeri i radu velikog sveca Franje Saleškog. Sveca koji je upravo mnogo naučavao o raznim PUTIMA KOJIMA NEKA DUŠA MOŽE POSTIĆI SAVRŠENOST I SVETOST.
Poslije sam otišao na internet i potražio biografiju toga sveca.
Prvo su me dojmile dvije njegove misli, koje kao da su bile namijenjene meni i sličnima koji svoju savršenost traže tamo gdje žive i rade, prilagođavajući se spoznatoj BOŽJOJ VOLJI ZA SVOJ ŽIVOT:
"Morate biti jako strpljivi. Veliki se planovi ostvaruju strpljenjem i s mnogo vremena. Ono što iznikne za jedan dan, sljedeći već vene. Dakle hrabro, Bog će biti s vama."
"Cvati tamo gdje si posijan!"
PREKRASNO, KAO DA BOG PORUČUJE BAŠ MENI!
A dalje sam još našao prekrasne misli i učenje dragog svecaFRANJE SALEŠKOG koje upravo ide mene i sve nas vjernike koji usvojem svakodnevnom životu tražimo KAKO DA PREPOZNAMO,PRIHVATIMO I IZVRŠIMO SVETU BOŽJU VOLJU. Pa stojinapisano:
''U svojim propovijedima, pismima, a nadasve u knjigama ''Filotea'' i ''Theotimus'' pokazao je genijalnu dušobrižničku sposobnost. Bio je odgojitelj koji je odgajao osobno, tj. svakoga prema njegovu značaju, a ne prema jednom te istom kalupu.
Znao je dobro da ima raznih vrsta pobožnosti, da u nebo vode mnogi putovi i da su sredstva za postignuće savršenosti najrazličitija.
Tu je stvarnost ovako izrazio: “Pobožnost se mora očitovati na različit način: drukčije kod čovjeka na visokom položaju a drukčije kod nadničara, drukčije kod kneza, drukčije kod podanika, drukčije kod djevojke, a opet drukčije kod žene ili udovice. Bilo bi neprikladno da jedan biskup živi kao pustinjak, da plemići žive kao kapucini koji se moraju odricati vremenitih dobara, ili ako bi jedan trgovac čitav dan htio provoditi u crkvi.”
Prema sv. Franji Saleškom prava pobožnost mora biti moguća na svakom mjestu, položaju, zvanju, poslu, samo mu uvijek mora biti primjerena i prilagođena. To je, doista, velika životna mudrost!
Toliko ima vrsta svetosti koliko ima svetaca, jer je svaki svetac svoj, izvoran, i tako to treba biti. Bog u svomu vrtu nije htio imati ni dva jednaka cvijeta, već da svaki cvijet ima svoj originalni sjaj i ljepotu.
Stara je kršćanska nauka da se čovjek može spasiti i posvetiti u svakom staležu, ali je u srednjem vijeku monaški i redovnički ideal bio tako naglašen da se mogao steći dojam: prava se savršenost može postići jedino u samostanu. To je shvaćanje svojim spisima koji su se širili po čitavom kršćanstvu sv. Franjo Saleški razbio. Svetost nije nikakva prćija samo malog broja izabranika, koji iz svijeta pobjegoše u samostane, već cilj svih kršćana bez razlike. Baš kao da čitamo V. poglavlje Konstitucije o Crkvi II. vatikanskog sabora.
I zato je sv. Franjo Saleški bio moderan i suvremen ne samo za svoje već i za sva kasnija vremena.
Najraširenije djelo sv. Franje Saleškoga ''Filotea'' bilo je za ono doba tako novo, nečuveno, da su ga neki uski duhovi počeli strašno napadati.
No, istina sadržana u njemu brzo je pobijedila, počela se čitati i širiti. Dok se Toma Kempenac sa svojim Nasljeduj Krista obraćao u prvom redu samostancima, sv. Franjo Saleški sa svojom Filoteom obraća se izričito onima koji su u svijetu, u obiteljima, u jurnjavi poslova i života i zbog toga misle da svetost nije za njih.
Da, potrebna je neka samoća da se čovjek može sabrati, lakše moliti, ali ona je moguća i u svijetu. Čovjek mora stvoriti samoću u duši i usred najveće zaposlenosti da bi svoje srce podigao k Bogu. O tome svetac piše ovako: “I kad bi se nalazio usred jedne ljudske vreve, opet bih mogao biti sam sa svojim Bogom.” Pobožnost u svijetu, koja je mnogo teža nego bijeg iz svijeta, postala je po sv. Franji Saleškom novi ideal – zapravo stari, ali koji je tijekom vremena, na žalost, pao u zaborav. Zato i njegovi duhovni spisi označuju jedno novo razdoblje puno obećanja.''
Eto, moram nekako doći do knjige drago sveca Franje Saleškog ''FILOTEA''.
KAO DA ME U NJOJ ČEKAJU DALJNI ZNAKOVI ŠTO I KAKO MORAM ČINITI U SVOJEM ŽIVOTU DA PREPOZNAM, PRIHVATIM I IZVRŠIM SVETU BOŽJU VOLJU ZA SVOJ ŽIVOT I ŽIVOTE SVIH ONIH KOJE MI GOSPODIN ŠALJE NA MOJ ŽIVOTNI PUT.
TU GDJE JESAM, TAKAV KAKAV JESAM. PREMA SVOJIM STALEŽIMA.
KAKO JE INTERESANTAN I PREPUN DOGAĐAJA ŽIVOT SA
GOSPODINOM!
SVET I PRESVET MOJ PRELJUBLJENI
GOSPODINE!
SVET I PRESVET.
ČAŠĆEN, HVALJEN, SLAVLJEN I
BLAGOSLOVLJEN TROJEDINI, LJUBLJENI
BOŽE, OČE, SINE I DUŠE SVETI U SVE
VIJEKE VJEKOVA!
I ČAST I SLAVA TEBI PRESVETA DJEVICE,
MOLI ZA NAS GRJEŠNIKE!
I ČAST I SLAVA CIJELOM DUHOVNOM
SVIJETU KOJI VRŠI I POŠTUJE BOŽJU
VOLJU!
MOLITE ZA NAS GRIJEŠNIKE!
SVET I PRESVET MOJ LJUBLJENI BOŽE!
SVET I PRESVET.
|