Četvrtak, 05.02.2015.g.

Ovih dana sam u nekom posebnom duhovnom raspoloženju.

Supruga ima dosta problema sa zdravljem pa joj pokušavam biti ''pri ruci''

i pomoći u onome što ona ne može a što je prije sve obavljala. Ja

pokušavam prepoznati  SVETU  BOŽJU  VOLJU  za ove sadašnje trenutke

mojeg života što se tiče mojeg posla i zarađivanja za život. Prijavio sam

se na zavod za zapošljavanje ali su nastali neki problemi oko mojih prava

koje sada pokušavam riješiti. Bivši poslodavac me zove da nešto za njega

odradim a dužan mi je plaće i troškove od prije. Tu su i djeca, rodbina,

prijatelji, gdje svakome pokušavam dati koliko mogu, takav kakav sam.

Radi svega toga ne stignem ni sve izmoliti što bih rado tokom dana

izmolio, ne stignem na sve mise na koje bi htio.

A  ONO  ŠTO  ME  NAJVIŠE  ZASMETA  JE  TO  DA  PONEKAD  IMAM

OSJEĆAJ  DA  BI  SVE  TO  I  MOGAO  ALI  DA  SE  MORAM  PUNO

VIŠE  POTRUDITI.

DA  NEKAKO  NE  IZVRŠAVAM  SVE  ŠTO  GOSPODIN  OD  MENE

OČEKUJE.

DA  SE  PONEKAD  NEKAKO  UDALJIM  OD  NJEGA…

S druge strane, toliko mi se prekrasnih tema i misli ''mota'' po glavi koje

bi htio podijeliti s drugima a ne stignem.

Sve mi to nekako ''govori'' da su ovi trenuci mojeg života neko prijelazno

razdoblje, da trebam biti strpljiv. Jer me  GOSPODIN  ponovno  ''mijesi  i

oblikuje'' za buduće izazove, u slijedećim danima mojeg života.

I  DA  SE  JEDNOSTAVNO  MORAM  MIJENJATI,  IZNUTRA  I  IZVANA,

PRILAGOĐAVATI  ONOME  ŠTO  MI  ŽIVOT  NOSI,  TAKAKV  KAKAV

SAM,  TU  GDJE  POSTOJIM  I  ŽIVIM.

JEDINO  SAM  SIGURAN  U  TO; DA  SE  MORAM  MIJENJATI  U

GOSPODINU.

JER  ON  JE  JEDINA  KONSTANTA  MOJEG  ŽIVOTA.  SADA  I  U

BUDUĆE  VRIJEME.

Ali, u svim tim mojim osobnim turbulencijama, Gospodin mi uvijek

podari neki mali znak, neku Njegovu malu pomoć, kako bi me ''nahranio''

i ojačao na tom putu.

Danas je to ponovno bila jedna prekrasna tamburaška pjesma koju sam

čuo u autu kada sam suprugu vozio na posao. Njezin refren kao da je bio

meni upućen, kao da sam ga ja pisao:

''NIJE   MOJA  DUŠA  PRAZNA,

DA  BI  PROTIV  SEBE  MORAO.

NEK  IM  PJESMA  BUDE  KAZNA,

PJEVAJ  SA  MNOM,  PJEVAJ  ZORO,

PJEVAJ   SA  MNOM,  PJEVAJ  ZORO…''

I odmah sam počeo pjevati zajedno s pjevačem, jer sam znao refren.

Kad je drugi put ponovio refren, na riječi  ''NIJE  MOJA  DUŠA

PRAZNA'',  ja sam samo pogledao u nebo i u sebi dodao:  ''ONA

JE  PUNA  GOSPODINA.''

MOJA  DUŠA  JE  PUNA  TEBE,  MOJ  LJUBLJENI  GOSPODINE.

Onda sam sjeo u kafić na kavu pa sam razmišljao o riječima te pjesme.

KOLIKO  JE  ZAPRAVO  VJERE  I  SNAGE  U  RIJEČIMA  TOG

REFRENA.  Mislim da su riječi napisane negdje u Slavoniji u vrijeme

poslije Domovinskog rata. I odnosile su se na one koji ruše i ubijaju i one

koji sve to trpe i suprotstavljaju im se.

No, ja sam u tim riječima prepoznao svaki naš sadašnji trenutak,

pogotovo onda kada nas netko povrjeđuje i čini prema nama neko zlo.

A  MI,  KOJI  ČVRSTO  VJERUJEMO  U  GOSPODINA  I  NJEGOVE

BOŽJE  ZAPOVIJEDI,  KOJI  SVIMA  ONIMA  KOJI  NAS

POVRJEĐUJU  IZ  DANA  U  DAN,  RADI  SVOJE  VJERE  U

GOSPODINA  BOGA,  U  NJEGOVU  LJUBAV  I  MIR,  NE  ŽELIMO

UZVRATITI  ISTOM  MJEROM,  NAMA  UPRAVO  OVE

PREKRASNE  RIJEČI  PJESME  MOGU  BITI  VELIKA  SNAGA.

BOŽJA  SNAGA.

JER,  NIJE  NAŠA  DUŠA  PRAZNA.

I  MOŽEMO  IM  UZVRATITI  S  PJESMOM.

JER  KADA  PJEVAMO,  POSEBNO  DUHOVNE  PJESME,  U  NAMA  JE

GOSPODIN,  I  NJEGOVA  LJUBAV  I  NJEGOV  MIR.

I  NEĆE  SE  NA  NAS  ''LIJEPITI''  I  NEĆE  U  NAS  ''ULAZITI''  NEMIRI

I  SRDITOSTI  ONIH  KOJI  ĆE  NAS  POVRJEĐIVATI.

I ne treba nam za to neki posebni sluh ili glas.

GLAVNO  JE  DA  NAŠE  SRCE  PJEVA,  DA  NAŠA  DUŠA  PJEVA:

''NIJE   MOJA  DUŠA  PRAZNA,

DA  BI  PROTIV  SEBE  MORAO.

NEK  IM  PJESMA  BUDE  KAZNA,

PJEVAJ  SA  MNOM,  PJEVAJ  ZORO,

PJEVAJ   SA  MNOM,  PJEVAJ  ZORO…''

Onda sam poslije išao na Internet da vidim i druge riječi ove pjesme.

Posebno me dirnula jedna kitica pjesme koja upravo govori o toj našoj

vjeri. I sigurno je pisac te pjesme to nosio u sebi kada je pisao riječi

pjesme:

''DANAS  KAD  SE  SJETIM  OCA,

KAKO  TUŽAN  KONJE  GLEDA,

JASNE  SU  MI  ONE  RIJEČI

I  NJEGOVA  KOSA   SIJEDA,

I  NJEGOVA  KOSA  SIJEDA:

''NEMOJ  SINE  PROTIV  BOGA,

NISU  TVOJI  TAKVI  BILI.

MA,  NAJTEŽE  KAD  JE  BILO,

I  SUZU  SU  SVOJU  KRILI,

I  SUZU  SU  SVOJU  KRILI.''

Baš su me danas ujutro ''napunile'' riječi ove pjesme.

Jedino,  jedina razlika je bila u tome što su meni nekoliko puta, i u kafiću,

i sada kada ovo pišem, krenule suze na oči.

JER,  NIJE  MOJA  DUŠA  PRAZNA!

GOSPODIN  JE  U  NJOJ!

A  posebno su mi suze krenule kada sam se sjetio mnogih koje znam, i

koje ne znam, koji se osjećaju povrijeđeno, nemoćno pod raznim

napadima, fizičkim i psihičkim, onih koji ih žele povrijediti.

I mnogih koji se zbog teških životnih problema osjećaju jadno, tužno i

bezvrijedno.

Za sebe i sve njih danas ću cijeli dan pjevušiti riječi ove pjesme, posebno

refren:

''NIJE   MOJA  DUŠA  PRAZNA,

DA  BI  PROTIV  SEBE  MORAO.

NEK  IM  PJESMA  BUDE  KAZNA,

PJEVAJ  SA  MNOM,  PJEVAJ  ZORO,

PJEVAJ   SA  MNOM,  PJEVAJ  ZORO…''

UVIJEK  KADA  VAM  JE  TEŠKO,  SJETITE  SE  DA  JE  PJESMA

PREKRASNI  DAR  OD  GOSPODINA  BOGA  DA  NAS  OJAČA  U

NAŠIM  KUŠNJAMA.

I  DA  JE  PJESMA  NAČIN  KAKO  DA  SE  ''BORITE''  PROTIV  ONIH

KOJI  VAS  POVRJEĐUJU.

U  SVIM  TIM  SITUACIJAMA  SJETITE  SE  DA  DOK  GOD  IMATE

GOSPODINA  U  SRCU  I  U  DUŠI,

VAŠA  DUŠA  NIJE  PRAZNA!

I  NIKAKVO  ZLO  VAM  NE  MOŽE  NIŠTA!

DA,  MOJ  LJUBLJENI  GOSPODINE,  NIJE

MOJA  DUŠA  PRAZNA.

TI  SI  U  NJOJ.

A onda svi moji svakodnevni problemi

izgledaju kao dječja igra.

JER  SI  U  MOJOJ  DUŠI  TI,  MOJ

LJUBLJENI  GOSPODIN.  I  DRUGO  MI  NE

TREBA  …

I  MOLIM  TE,  MOJ  LJUBLJENI

GOSPODINE,  BUDI  U  DUŠAMA  I

SRCIMA  SVIH  ONIH  KOJI  SE  OSJEĆAJU

TUŽNO,  JADNO  I  BEZVRIJEDNO.

ISPUNI  NJIHOVE  DUŠE  GOSPODINE!

JER  TI  SI  JEDINI  GOSPODIN,  TI  JEDINI

SVET,  TI  SI  JEDINI  SVEVIŠNJI,  TROJEDINI,

LJUBLJENI  BOG;  OTAC,  SIN  I  DUH  SVETI.

SVET  I  PRESVET,  ČAŠĆEN,  HVALJEN,

SLAVLJEN  I  BLAGOSLOVLJEN   U  SVE  VIJEKE

VJEKOVA!

SVET  I  PRESVET.